Kancelarka Angela Merkel mora da razgovara sa Demohrišćanskom unijom (CSU) – i sada će iskoristiti priliku koju za to pruža zasjedanje partijskog vrha te stranke u bavarskom Vilbad Krojtu.
Nemačka vri, mediji ključaju. U zemlji je više od milion izbjeglica i sve više problema koji su dijelom mogli, a dijelom nisu mogli da se predvide. Napetost je dobila novu dimenziju. Merkelova, koja je zbog svog „humanitarnog imperativa“ otvorila njemačke granice izbjeglicama, glavna je meta kritike. A razmjere kritike su, i pored sve dramatike, iznenađujuće.
Prvi primjer: „CSU ponovo vrši pritisak na Merkelovu“, naslov je članka objavljenog u Noje cirher cajtungu. Slični naslovi se mogu vidjeti i u njemačkim medijima. To je samo djelimično tačno. Korektnija bi bila sljedeća formulacija: „CSU i dalje vrši pritisak na Merkelovu“. CSU, mala bavarska sestrinska stranka velikih Demohrišćana, i pored „mirovnog samita“ održanog prošle jeseni, ne prestaje da ljuti kancelarku.
Drugi primjer: „Edmund Štojber prijeti kancelarki“, piše Zidojče cajtung. I na to čovek mora da se nasmije. Jer, taj list je proteklih godina o Štojberu pisao još samo humorističke priloge. S druge strane, i ljubav CSU prema svom bivšem vođi koji 2002. nije imao sreće kao kandidat za kancelara, je oslabila. Ali, evo njega opet na političkoj sceni.
Evo opet svih. Svi – protiv kancelarke.
To ne znači da pitanja i kritike njenog kursa nisu dozvoljena. Njemačkoj – ne samo zbog dramatičnih događaja tokom novogodišnje noći u Kelnu – predstoji, blago rečeno, uzbudljiva politička godina. Ali, i prije novogodišnje noći predizborna kampanja je već bila u toku. Jer, za manje od dva mjeseca, održavaju se izbori za parlamente tri savezne pokrajine. Taj dan bi mogao da posluži za interni obračun CDU sa svojom predsjednicom (na šta poslednje ankete, doduše, ne ukazuju). U predvečerje tih izbora svi pokušavaju da pokažu ko su i šta znaju. Ako bi došlo do glasanja o povjerenju kancelarki sa negativnim ishodom po nju, moralo bi da se razmisli i o njenom nasljedniku. Ali njega nema. Zehofer? Šojble? Fon de Lajenova? Ništa od njih.
Konačan sud o učinku kancelarke
CDU je proteklih godina često slavila svoju predvodnicu Angelu Merkel. Velika Evropljanka, koja čuva kurs EU, uspjela je da doprinese popuštanju ukrajinske krize, ali i da postane „ličnost godine“ 2014. po Tajmsu i 2015. po Tajmu. Pri tome mnogi nisu htjeli da vide i propuste – od troškova spasavanja Grčke pa sve do stalnog odlaganja novog zakona o imigraciji.
Ova godina neće biti odlučujuća samo samo u pogledu dalje sudbinu kancelarke. Ona će biti mjerodavna za sveukupnu ocjenu njenog učinka na najvišoj funkciji. Ali, još ništa nije odlučeno – sve i ako kritičari i mediji ne mogu da dočekaju njen pad.
