Zamislite parazita koji vam se može nastaniti u mozgu i onda imati mračan uticaj na vaše ponašanje, upravljati time koliko se seksi ili ljutito osjećate, koliko se bojite ili kako se odijevate! Ne samo da ovo čudovište postoji, nego naučnici vjeruju da je zarazilo do 40 posto ljudske populacije.
“Zombi reprogramiranje” ima svoje slavne primjere u svijetu životinja. Poznato je da jedna vrsta ose može nametnički položiti jaja u utrobu pauka, a onda ta jaja ispuštaju hemikalije koje od njega naprave zombija. On prestaje izrađivati normalnu mrežu i stvara larve koje čuvaju jaja beba tih osa.
Postoji i jedna gljiva po nazivu Ophiocordyceps, koja svojim sporama može napraviti zombija od vrste mrava Camponotus, a koji živi u brazilskim prašumama. On prestaje hodati uobičajenim stazama i ponašati se normalno. Hemikalije kojima je inficiran nagone ga da se uputi na prilično određenu lokaciju na drvetu, mjesto koje je neuobičajeno visoko položeno za prolazak mrava i pritom je mrav okrenut prema sjeverozapadu.
Oko podneva, taj je mrav programiran da posljednji puta zagrize list i da ga ne pušta. Nakon šest sati, on umire, a danima nakon toga iz glave mu izlaze cjevčice u kojima se nalaze spore namijenjene zarazi nove generacije mrava.
Crv koji želi doći do ovce
Crvi takođe imaju tu moć. Postoji jedna vrsta koja se razmnožava u tijelima ovce. Zato “zaposjedaju” tijelo druge vrste mrava kojeg “programiraju” da se popne na vrh vlati trave i ondje čeka svake večeri da ga pojede ovca. U slučaju da ga ne pojede, mrav će izbjegavati sunce sve do večeri kada će ga tuđinske instrukcije nagnati da se vrati u željenu pozu.
Naučnici se zato već godinama bave parazitima koji razvili ovakve sposobnosti i uspjeli su doći do teorija kako im to uspijeva. Pensilvanijski entomolog profesor David Hughes otkrio je da gljive koje kontrolišu volju mrava zapravo ispuštaju hemikalije koje uništavaju mitohondrije u ćelijama, odnosno unutarstanične “elektrane”. Zato, kada kontrolisani mrav zagrize list, hemikalije mu uskrate energiju koja mu je potrebna za “otključavanje” čeljusti.
Parazit koji želi doći do mačke
Londonski epidemiolog Joanne Webster koji proučava parazite kaže da je mnogim nametnicima upravo mozak omiljeno mjesto za nastanjivanje jer su ondje zaštićeniji od imunosnog sistema domaćina, ali ih smješta i na centralno mjesto upravljanja njegovom voljom. Mogu li to raditi i ljudima, logično je sljedeće pitanje.
Profesor evolucijske biologije Jaroslav Flegr, koji radi na praškom univerzitetu Charles, vjeruje da to može jednoćelijski parazit Toxoplasma gondii. Njega često prenose domaće mačke, u čijim se crijevima razmnožava, a vjeruje se da je njime zaraženo oko 350.000 ljudi u Velikoj Britaniji.
Flegr je pronašao vezu između infekcije tim virusom i ponašanja ljudi, koji postaju skloniji samoubistvu i neopreznoj vožnji. Za razliku od mrava i pauka koji postaju zombiji, ljudi nisu krajnji cilj ovih nametnika, nego mačke. Zato oni manipuliraju mozgovima kako bi se što prije vratili u mačku – tjerajući domaćina da što prije bude pojeden.
Umrtvljivanje prirodnog stranja i nastrane strasti štakora
Kod štakora koji su inficirani ovim parazitom zapaženo je da uživaju u mirisu mačjeg urina, iako su inače prestravljeni zbog njega. Nametnik je i pronađen u njihovim mozgovima u obliku nakupina koje izgledaju poput jednoćelijskih cista. Zaposjedaju, naime, dijelove mozga koji kontrolišu ugodu i strah. Vjeruje se da im je zato prirodan strah od mačjeg urina prigušen, a aktivirano im je otpuštanje dopamina, što se inače događa kada namirišu urin ženke štakora. Otkriveno je i da DNA Toxoplasme sadrži dva gena koji podstiču lučenje dopamina.
Kako ljudski mozak ima puno sličnosti onome u štakora i miševa, a ovaj parazit umrtvljuje instinktivan strah i reakcije na njega, pa dolazi do većeg broja nesreća. Istovremeno, istraživanja pokazuju da će se ženke štakora radije pariti s mužjakom koji je inficiran, pa su naučnici zavirili u to područje.
Shvatili su da prisutnost parazita kod ljudi pojačava određene rodne stereotipe – muškarci postaju sumnjičavi, povučeni i zanemaruju svoj izgled, dok žene rade obrnuto: dotjeruju se, imaju više povjerenja u ljude i više se vole družiti.
Virus koji voli tulumariti
Sličnosti s ovim parazitom otkriveno su čak i kod običnog virusa gripe. Naučnici sa američkog univerziteta Binghamton ubrizgavali vakcinu protiv gripe kako bi u tijela svojih kolega unijeli oslabljeni virus i posmatrali njihovo ponašanje dva dana prije i poslije injekcije.
Rezultati su ih zapanjili. Prije vakcinacije susretali su se u prosjeku s 54 osobe dnevno, a nakon toga sa 101 osobom. Međutim, prosječno trajanje druženja je “zaronilo” s prosječne 33 na dvije i pol minute.
“Osobe koje inače imaju vrlo ograničen društveni život najednom su odlučile da moraju ići u noćne klubove i na zabave”, kazao je jedan istraživač, povezujući to s činjenicom da su gužve zapravo idealno mjesto za virus koji traži nove domaćine.
Iako se ovo može smatrati zastrašujućim, istraživači gledaju na svjetlu stranu mikroskopskih životinja koje od ljudi rade “zombije”. Traže način da ih iskoriste u psihijatriji kod pacijenata kojima emocionalno stanje blokira društvenu interakciju.
