Mladin veo smatra se jednim od tradicionalnih dijelova skoro svakog vjenčanja, a u današnje vrijeme sve češće se nosi i kao odraz modnog ukusa mladenke. No, znate li koliko je tradicija nošenja vela stara i što se tačno skriva iz njegovog značenja?
Tradicije vezane uz vjenčanja slijepo pratimo, bez da zapravo znamo njihovo porijeklo. Jedna od takvih tradicija je i mladino nošenje vela na dan njenog vjenčanja. Začetak ove tradicije iznenađujuće seže sve do Rimskog Carstva.
Tada bi mlada od glave do pete bila prekrivena crvenom plahtom koji su zvali flammeum, a cilj prekrivanja je bio da izgleda kao da gori.
Naime, “zapaljiva mlada” tako je trebala otjerati zle duhove koji su planirali upropastiti dan njenog vjenčanja.
No, tada su dugačka plahta i vjenčanica imale još jednu svrhu, a to je otežati mladin bijeg.
Tokom stoljeća veo je imao različite zadatke. Kada su u pitanju dogovoreni brakovi, mlada je morala nositi veo sve dok zavjeti nisu bili izrečeni, jer se strahovalo da ako mladoženja vidi buduću suprugu prije izmjene zavjeta i ona mu se ne svidi, mogao bi odbiti sklapanje braka.
Također, u mnogim religijama veo je znak poniznosti i poštovanja božanstva tokom religijske ceremonije. No, u Viktorijanskom dobu veo je postao statusni simbol.
Težina, dužina i kvaliteta vela označavale su mladin status. Naravno, mlade iz kraljevskih porodica imale su najduže velove i vjenčanice.
Veo se koristio i kako bi zamutio vid mlade. Zato ju je do oltara morao pratiti otac ili neko drugi kako bi ju “prepustili” budućem suprugu, jer inače sama vrlo vjerovatno ne bi uspjela prehodati taj put bez zapinjanja ili zabijanja u nešto.
Naravno, prema praznovjerju, koje je poznato i danas, smatra se da će loša sreća pratiti zaljubljeni par ako mladoženja vidi mladu prije ceremonije.
