Većina nutricionista, ljekara i zdravstvenih radnika reći će vam da potpuno izbacivanje određenih namirnica iz ishrane, uz izuzetak netolerancije na njih, može da šteti zdravlju, piše “Indipendent”.
Uprkos tome mnogi i dalje nastoje da konzumiraju bezglutenske proizvode i nerafinirani šećer, a izbjegavaju meso i mliječne proizvode.
Međutim, kada takav način zdrave ishrane preraste u opsesiju, nazivamo ga ortoreksijom, poremećajem u ishrani koji podrazumjeva pretjeranu preokupaciju zdravom ishranom i izbjegavanje one hrane koja se smatra nezdravom.
Pojam je prvi put 1990. godine upotrijebio doktor Stiven Bratman. Kao što je anoreksija strah da se osoba ne ugoji, ortoreksija je strah od toga da osoba jede namirnice zbog kojih neće biti zdrava.
Dobro je promovisati zdravu ishranu, ali u tome ne treba pretjerati. Zdrava ishrana podrazumjeva umjerenost u hrani, a ne opsjednutost njome. Profesor psihologije na Univerzitetu iz Tuluze Patrik Denoh kaže da je pojedinac koji boluje od ortoreksije “sputan nizom pravila koja nameće samom sebi“.
Pri tome se nerijetko socijalno izoluje, preskačući društvene događaje na kojima je u opasnosti da dođe u iskušenje da pojede, na primjer, pržene krompiriće.
Nutricionisti upozoravaju da pretjerivanje u zdravoj ishrani može da utiče na manjak vitamina B12 u organizmu, a njega ima u jajima, mliječnim proizvodima, mesu i ribi.
Ortoreksija još nije evidentirana kao bolest u medicini, poput anoreksije ili bulimije, podsjeća psihijatar Alan Perud, uz objašnjenje da je “više riječ o fobiji“, nego o poremećaju u ishrani. Poput ostalih vrsta fobija i ta se može liječiti kognitivno-bihejvioralnom terapijom.
