Stručnjaci su došli do poražavajućih podataka zbog kojih će mnogi dobro razmisliti prije nego što se opet okupaju u bazenu.
Najnoviji test kanadskih istraživača može detaljno otkriti koliko je urina dospjelo u velike bazene. On zapravo mjeri koncentraciju umjetnog/sintetičkog sladila kalijeva acesulfama, koji se obično može naći u obrađenoj hrani, a kroz ljudsko tijelo prolazi nepromijenjen i izlučuje se s urinom.
Tokom trosedmičnog istraživanja provedenog na dva javna bazena u Kanadi, stručnjaci su došli do zaključka da su ljudi u prvi bazen kapaciteta 830.000 litara vode ispustili 75 litara urina, a u drugi, upola manji, oko 30 litara.
Lindsay Blackstock, apsolventica na univerzitetu u Alberti i jedna od autorica testa, kaže kako nisu pratili broj ljudi koji su koristili bazene pa ni ne mogu govoriti o profilu onih koji ondje uriniraju, ali rezultati su još gori kad su u pitanju jacuzziji. Primjerice, jedan hotelski imao je čak tri puta veću koncentraciju umjetnog sladila od bilo kojeg drugog bazena.
– Od 31 bazena i jacuzzija koje smo testirali, u svima smo pronašli urin. Vrijeme je da naučimo osnove higijene, a ova studija prvi je korak prema tome – izjavila je Blackstock, a piše The Guardian.
U jednoj anonimnoj anketi 19 posto ispitanika priznalo je da su barem jednom urinirali u javnom bazenu, a među njima ima i olimpijskih plivača. Čak je i legendarni Michael Phelps svojedobno izjavio kako je “sasvim normalno piškiti u bazenu jer hlor itekako sve ubije pa nema razloga za brigu”.
Iako je urin sam po sebi sterilan, urea, amonijak i kreatinin iz njega mogu uzrokovati iritacije oka i dišnoga sustava, a dugogodišnje izlaganje njima može dovesti i do razvoja astme.