Kalcijum je najvažniji i najzastupljeniji mineral u ljudskom organizmu koji ima izuzetnu ulogu u očuvanju zdravlja i vitalnosti. Najčešće ga nalazimo u kostima i zubima.
Većinu “prehrambenog” kalcijuma dobivamo iz mliječnih proizvoda. Ostali dobri izvori kalcija su sardine, losos, alge, zeleno povrće, sušeno voće, orašasti plodovi i tofu.
Kada govorimo o važnosti kalcijuma, svakako moramo napomenuti da su našem tijelu za njegovu apsorpciju i iskorištavanje potrebni još neki minerali i vitamini. To su minerali magnezij i fosfor te vitamini D i K.
Osobama koje boluju od osteoporoze preporučuje se dodatni unos kalcijuma iz suplemenata i to u nešto višim dozama – do 1200 miligrama, najčešće uz dodatak vitamina D. Adekvatan unos kalcija najvažniji je u djetinjstvu i adolescenciji, a istraživanja pokazuju da je taj unos često nedovoljan.
Iako povećani unos kalcijuma putem suplemenata kod žena u postmenopauzi ima vrlo mali uticaj na usporavanje smanjenja gustoće koštane mase i smanjenje rizika od prijeloma kostiju, treba ustrajati na adekvatnom unosu jer i mala korist može biti važna. Stručnjaci su saglasni oko toga kako je većinu kalcijuma preporučeno namiriti putem hrane jer je on u hrani dostupan u kombinaciji s drugim tvarima koje pomažu njegovo korištenje u tijelu.
Smanjene količine kalcijuma u krvi nazivaju se hipokalcemijom, a nedovoljan unos hranom, loša apsorpcija kalcijuma, pojačano izlučivanje kalcija ili kombinacija svega navedenog može uzrokovati nedostatak ovog važnog minerala. Kratkotrajan nedovoljan unos kalcijuma hranom ne uzrokuje značajniju pojavu simptoma, s obzirom da su nivoi kalcija u našem organizmu strogo kontrolisani. Tačnije, pri nedostatku kalcijuma naš organizam pokreće proces demineralizacije kostiju, odnosno izvlači kalcijum iz kostiju ne bi li ga bilo u dovoljnim količinama u krvi.
Simptomi nedostatka kalcijuma su: ukočenost i trnci u prstima, grčevi mišića, konvulzije, letargija, loš apetit, abnormalan srčani ritam, grčevi grkljana i bronhijalnih cijevi što uzrokuje poteškoće s disanjem, promjene u funkciji mozga (depresija, demencija).
Nedovoljan unos kalcijuma primarno utiče na kosti i mišiće, uzrokujući tetaniju, stanje karakterisano naizmjeničnim grčevima mišića koji se ne mogu opustiti, posebno mišića ruku i nogu. Bolovi u mišićima i parestezije (utrnulost i trnci) su česti znakovi tetanije. Dugotrajna hipokalcemija može uzrokovati osteopeniju, a koja ako se ne liječi, može uzrokovati osteoporozu. Rizik od lomova kostiju je također povećan, posebno u slučaju starije populacije, a nedostatak kalcijuma može uzrokovati i rahitis, iako se ovo stanje više povezuje s nedostatkom vitamina D.
