Potpisivanjem Dejtonskog sporazuma 1995. godine, u našoj zemlji ukinuta je smrtna kazna. U bivšoj Jugoslaviji smrtna kazna se izricala državnim neprijateljima te za krivična djela okrutnih ubistava, okrutnih razbojništava sa smrtnom posljedicom i ubistva iz osvete. Milorad Potparić (80), koji je prije agresije na BiH bio sudija Višeg suda u Sarajevu, izrekao je četiri smrtne kazne, ali su preinačene u dugogodišnje robije.
Ukradeni dukati
Smrtnu kaznu izbjegla je Šefka Hodžić zvana Hanumka iz sela Jusići kod Zvornika jer je ubila komšinicu Aliju Hasanović (26). I njoj je prvostepena presuda koja je glasila smrt strijeljanjem preinačena u dugogodišnju robiju. Presudu u ovom predmetu nije izrekao Potparić, ali se odlično sjeća slučaja.
– Spis o tom predmetu imao sam u rukama. Dok sam ga čitao, ježio sam se na kako monstruozan način djelo je izvršeno. Zločin se dogodio u selu Jusići kod Zvornika. Na jednoj njivi, nadomak potoka Kamenjača, zatrpano ispod gomile sijena, 7. oktobra 1969. godine pronađeno je beživotno tijelo 26-godišnje Alije Hasanović koja je bila u devetom mjesecu trudnoće. Ubijena je s tri metka iz pištolja, a potom je iz njene utrobe bilo izvađeno i odneseno nerođeno dijete – prisjetio se Potparić, dodajući da je ubijenoj s ruke skinut i ukraden prsten i dukati.
Policijska istraga prvih nekoliko dana, prema riječima našeg sagovornika, nije davala rezultate jer niko nije znao zašto bi neko naudio Aliji. Postojala je samo jedna svjedokinja koja je policiji kazala da je dan prije pronalaska tijela vidjela kako s mjesta ubistva odlaze žena i muškarac.
Skovala plan
– Jedan od doktora nekoliko dana nakon pronalaska tijela dosjetio se da je Aliju mogla ubiti osoba koja je željela, a nije mogla imati djece, te je policija u Jusićima počela provjeravati žene koje su se porodile tih dana. Stigli su i u kuću građevinskog radnika Nedžipa Hodžića, čija je supruga Šefka, koja je tada imala 26 godina, prijavila rođenje, a nekoliko dana kasnije i smrt kćerkice Fatime. Pregledom koji je uslijedio utvrđeno je da Šefka, koja je s Nedžipom bila devet godina u braku, nije bila trudna niti je rađala. Utvrdilo se i da je sedam mjeseci legala po selu da je trudna, a ispod dimija je nosila krpe. Čak ni s mužem za to vrijeme nije željela biti intimna. Kada bi on došao u selo, jer je u to vrijeme radio u Titogradu, govorila mu je da bračne dužnosti izbjegava jer se boji da ne izgubi dijete – kazao je naš sagovornik.
Šefka je uhapšena, ali je tvrdila da je nije ubila i da je Alija bila njena dobra drugarica iz djetinjstva. Još šokantnije je da je Alijina sestra bila udata za Šefkinog brata.
– Šefka je ispričala više verzija događaja i upetljala cijelo selo. Tvrdila je i da nije ukrala Alijine dukate i prsten. Tvrdila je i da joj je dijete donio komšija Ramo Hasanović, inače bivši osuđenik, jer je znao koliko je nesretna što nema djece. No, pretresom njene kuće pronađeni su krvavi nož te dukati, prstenje i bijeli konac s bebinog pupka, pa je Šefka polako počela mijenjati iskaz kazavši da je pomogla Hasanoviću, te da joj je on kasnije podvalio nož i nakit. No, policija je utvrdila da je Šefka, iako nepismena, skovala plan, a muškarac koji je pomogao Šefki da ubije nesretnu Aliju nije bio Ramo Hasanović nego brat njenog muža Avdija Hodžić – pojasnio je Potparić.
Šefka je, naime, bila jedina nerotkinja u selu te je u tom vremenu i konzervativnoj sredini zbog toga bila stalno predmet ogovaranja, a što je bio motiv da ubije komšinicu i uzme joj dijete.
– Koliko dobro je skovala plan, govori i to da je čak zamolila rođake da pošalju telegram njenom mužu u Titograd, gdje je radio na nekoj građevini, da dođe kući jer se dijete rodilo, a krava razboljela – kaže Potparić.
Šefka je, prema njegovim riječima, 25. maja 1970. godine osuđena na smrt strijeljanjem, a brat njenog muža Avdija Hodžić na pet godina zatvora.
Mediji su je nazivali panter iz Kamenjače, žena monstrum i kraljica zločina.
Carski rez
– Šefkin advokat nakon prvostepene presude podnio je žalbu Vrhovnom sudu BiH jer je smatrao da ona nije pucala u Aliju jer nije imala nikakvog iskustva u korištenju oružja, te da nije mogla sama izvesti tako precizan carski rez kakav je izvršen na tijelu ubijene. Odlukom Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine Šefki je određeno novo suđenje u Tuzli. Tokom svjedočenja vještaci medicinske struke iz Beograda kazali su da je carski rez precizno izveden i da to ona nije mogla uraditi. Iste godine 18. septembra, zbog svjedočenja vještaka, Šefki je kazna preinačena te je osuđena na 20 godina zatvora i upućena u Kaznenopopravni dom Slavonska Požega na odsluženje kazne – kazao je Potparić.
U zatvoru je Šefka završila osnovnu i srednju školu te bila instruktorica u zatvorskom odjelu za konfekciju. Kao najbolja radnica, brzo je postala instruktor u pogonu. Skoro 13 godina poslije, odlukom Predsjedništva BiH, povodom Dana republike, 25. novembra 1982., zbog dobrog vladanja, zajedno sa još 27 osuđenika pomilovana je i puštena na slobodu. Obrazloženje je bilo kratko i jasno: “Proces resocijalizacije je završen, daljnji boravak u zatvoru izlišan”.
Promijenila ime
– Nakon puštanja na slobodu Šefka je, navodno, promijenila ime i živjela je u Srbiji. Čuo sam i da ima dijete. Prema jednoj verziji, zatrudnjela je sa zatvorskim stražarom, a prema drugoj, rodila je nakon što je izašla iz zatvora. Poslije hapšenja Šefke se odrekla cijela porodica, a kasnije su zbog stida i odselili iz Jusića – kaže Potparić.
Bila seoska ljepotica
Šefka je, prema sudskim spisima, rođena 1943. godine. Prije hapšenja završila je samo kurs za opismenjavanje. Odrasla je u relativno bogatoj porodici Hasanovića. Bila je seoska ljepotica. U 16. godini ostala je bez oca, koji je ubijen na njivi pred njenim očima, a godinu kasnije udala se za Hodžića, čovjeka sklonog alkoholu, koji joj je stalno prigovarao zbog njene neplodnosti. Psihijatrijskim pregledima ustanovljeno je da je kao djevojčica patila od epilepsije i da je natprosječno inteligentna.
