Reporter Daily Maila, Ian Birell, otkrio je detalje jedne velike operacije koja za cilj ima jedno – privesti pravdi Bašara al-Asada. Prema njegovim riječima, operativci su iz Sirije uspjeli prošvercati oko 800.000 dokumenata koji dokazuju njegovu odgovornost za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.
“Obećao sam da neću otkriti lokaciju na kojoj se ovo mjesto nalazi, no čini se kao bilo koji drugi ured pun muškaraca i žena koji tipkaju na kompjuteria i ćaskaju uz kafu’, piše Birell o mjestu na kojem su sigurno spremljene kutije i kutije pune dokumenata protiv Asada.
Među njima su papiri koji otkrivaju najgore priče o smrti i izopačenosti, barbarskoj torturi i bolnicama pretvorenima u mrtvačnice. Često su, kaže Birell, ti papiri pisani suhoparnim rječnikom birokrata koji su samo pokušavali zaštititi sami sebe.
‘Ova naoko obična soba sadrži 800.000 stranica potencijalnih dokaza koji će voditi do najznačajnijeg suđenja za ratne zločine još od Nürnberga, prema kojem će se samoubistvo Slobodana Praljka na Haškom sudu činiti kao bizarna fusnota u povijesti’, kaže Birell.
Svaki mobitel, karta, dokument, među kojima su i oni s Asadovim potpisom, prošvercani su iz Sirije na golemi lični rizik. Tamo su bili skriveni u skladištima ili zakopani u poljima da bi potom, na različite načine, bili izvezeni iz zemlje. Cilj je jedan – izgraditi čvrst slučaj protiv ključnih ljudi u državi, no ono po čemu se ova istraga razlikuje od ostalih jest da je prva takve vrste koju vodi privatna, neprofitna organizacija.
‘Želimo dokazati da se niko ne može izvući nekažnjen. Asad je najveći zločinac u regiji i ne može biti iznad zakona’, kaže Bill Wiley, koji predvodi ovaj projekt, a koji je iskustvo stekao i u sličnim istragama na području bivše Jugoslavije i Ruande.
Posljednji monstruozni čin Asadovih snaga, kojima leđa drže Iran i Rusija, a koje je Amnesty International nazvao ‘ratnim zločinom epskih razmjera’, je divljačko bombardiranje izgladnjelih civila u Ghouti. Procjenjuje se da je diljem Sirije stradalo oko 400.000 ljudi, da je polovica populacije razmještena i da je veliki broj ljudi nestao što se u mnogim slučajevima povezuje sa zatočeničkim centrima koji su na zlu glasu zbog ekstremne torture zatočenika.
Među ključnim dokumentima je i jedan u kojem Centralni ured za krizni menadžment (koji je Asad uspostavio kad su krenule pobune) izlaže svoj plan za gušenje demonstracija koje su krenule diljem zemlje. Po odobrenju samog Asada, krenulo se u racije usmjerene protiv onih koji sudjeluju u protestima, koji ih financiraju, pa čak i onih koji su razgovarali sa stranim medijima i organizacijama.
Rezultat toga je vladavina terora koja je pružila plodno tlo ekstremistima. Kako kažu predstavnici udruženja za ljudska prava, najveći horori događali su se u bolnicama koje su postale mjesta za ubijanje i čiji su hladnjaci bili prepuni neidentificiranih i raspadnutih tijela.
Neki dokumenti dokazuju i kako su šefovi policije koristili termin ‘iznenenadni srčani udar’ kao eufemizam za one koji su umrli od posljedica brutalnih batina i mučenja.
‘Ne znam hoće li nam trebati dvije godine, pet ili deset godina, ali vjerujem da će Asad jednog dana doći pred lice pravde’, zaključio je Bill Wiley.
