Svoj posljednji osvrt u američkom magazinu The New Republic, bosanskohercegovački pisac s adresom u SAD-u, Aleksandar Hemon, posvetio je sjajnom fudbaleru Zlatanu Ibrahimoviću.
Vodeći se napisanim u Zlatanovoj biografiji i detaljima karijere Šveđanina bosansko-hrvatskih korijena, Hemon zaključuje da Ibrahimović ima sve predispozicije za jednog mahalaša, samouvjerenog igrača koji više voli driblati, nego dodati pas, koji pređe cijelu odbranu protivničkog tima, postiže gol iz nemogućeg ugla i vara golmana, stvarajući tako malo remek-djelo nakon kojeg sve izgubljene lopte i sva ignorisanja kolega iz tima bivaju zaboravljeni.
Hemon objašnjava korijen riječi mahalaš, te, kako kaže, plemenite titule koja se stiče razvijanjem vještina fudbalske igre na parkiralištima i u slijepim ulicama. Konačna nagrada za to nije novac niti uspjeh, jer većina njih nikad i ne ode iz svoje mahale, već trajno poštovanje prijatelja i neprijatelja.
“Mahalašu nikad nije dovoljno samo da pobijedi ili da gol, već da svi u mahali i šire pričaju o tome”, piše Hemon.
Osvrćući se na Ibrahimovićeve početke u fudbalu spominje i njegovog oca Šefika, porijeklom iz Bijeljine, gdje je mahala u srcu urbane geografije, a spominje kako je Zlatanov prvi trener u FBK Balkan u Švedskoj također bio Bosanac, te da je u Malmöu igrao za mahalski klub imigranata Rosengård, zajedno sa Somalijcima, Turcima, Poljacima i Jugoslavenima, a protiv “plavih, bogatih snobova s lijepim imenima poput Bosse Larsson”.
“Zlatan Ibrahimović, najbolji švedski igrač, bosansko-hrvatskih korijena, mogao bi biti najbolji mahalaš na svijetu. Njegova karijera, dokumentovana na YouTubeu, sastoji se od niza spektakularnih poteza i golova, postignutih uglavnom zahvaljujući njegovom kuražu. Nedavno odigrana utakmica između Švedske i Engleske, u kojoj je Ibra postigao sva četiri gola za nacionalni tim, pruža mnogo momenata vrijednih spomena: savršeno trčanje i kontrola lopte prsima u slučaju drugog gola, drzak slobodni udarac sa skoro 40 jardi za treći te nevjerovatni četvrti gol makazicama preko glave, što je pogodak koji je već proglašen golom godine”, primjećuje Hemon i dodaje da se u Ibrinim manirima može uočiti utjecaj mahale, posebno kada u blizini protivničkog šesnaesterca zadržava loptu, jer mu se nijedan od saigrača ne čini dovoljno zanimljivo postavljenim, a onda je izgubi od, u poređenju s njim netalentovanog, ali marljivog engleskog braniča.
Prema onome što je iznio u knjizi “Ja sam Zlatan”, kad nije krao bicikle kako bi impresionirao djevojke, u mahali u Malmöu je vježbao fudbalske poteze. I sam je rekao: “Možete odvesti dječaka iz geta, ali nikad ne možete izbaciti geto iz dječaka.”
“Zlatanov problem, ako se tako može nazvati, je taj što on mora biti najbolji u svom timu, mora biti prvi i jedini u mahali. Daje najbolje od sebe kad cijela ekipa zavisi od njegove igre, što je dokazao u utakmici protiv Engleske”, primjećuje Hemon i nastavlja: “Dosad je Ibrahimović igrao za klubove koji su za njega bili preveliki i odbijali da se reorganizuju kako bi odgovarali njegovom zapovjedničkom talentu. Otkako je kao tinejdžer napustio Rosengård nije se uspio udomaćiti ni u jednom klubu ili mjestu. Stoga bi Paris Saint-Germaine za njega mogao biti savršen. Klub koji se do prošle godine valjao u prosječnosti prešao je u ruke bogatih katarskih investitora koji su donijeli praktično neograničene količine novca. Ibrahimović je osovina PSG-ove ambicije da postane evropska i svjetska velesila, a on očigledno uživa u odgovornosti, ne zato što mu klub plaća 18 miliona dolara, već što u PSG-u može davati više golova i više nego ikad biti velikodušniji kod dodavanja lopti, što je pokazao i sa četiri brilijantne asistencije u nedavno odigranom susretu protiv Dinama iz Zagreba u Ligi prvaka”.
Ibra je postao najveći u pariskoj mahali i predgrađu, zaključuje autor. Stadion PSG-a bilježi najveću prosječnu posjetu u prvoj ligi, gdje su trenutno vodeći. Vodeći su i u svojoj grupi u Ligi prvaka, gdje su se već kvalifikovali za fazu eliminacije. Ibra je neosporno dirigent tima i ako se njihove ambicije za osvajanje titule pobjednika Lige prvaka ostvare, on će ostati vječno zapamćen u mahalama širom svijeta, gdje djeca svih boja kože deru koljena učeći da driblaju.
