Velika borba
– Gledala sam sa trećeg sprata kako gori Zetra, ti su dani bili ključni za opstanak grada. Okupiranu Grbavicu napustili smo 4. maja, s Damirom u stomaku, snajper je pucao, padale su granate.
Nije se još ni rodio, a već je bio prisiljen da se bori za preživljavanje. Sve to sigurno ima neku vezu, jer ono što je danas postigao, došlo je nakon velike borbe, odricanja, treninga – govori Žana, nekadašnja profesorica matematike.
Nekako je i sudbinski bilo da dječak koji je rođen dok su oko njega gorjeli olimpijski objekti, osvoji olimpijsku medalju. Damir je 2010., na Olimpijadi mladih u Singapuru, došao do bronze, a iste te godine postao je i evropski juniorski prvak.
Sa majkom Žanom, ocem Nenom i bratom Zlatanom vezan je izuzetno snažno, posebno sada, kada je mnogo češće na putu nego kod kuće.
– Stalno smo u kontaktu, ma gdje da se nalazim, uvijek jedva čekam da se vratim kući. Od mamine kuhinje sigurno nema bolje nigdje – govori Damir, a majka Žana otkriva da njen sin voli sve jesti.
– Najviše voli da mu pravim kolače. Ma, ustvari, on sve voli, može se probuditi u tri noću i jesti. Kada dođe sa puta, trudim se da mu pravim ono što ne može jesti po restoranima, gdje se većinom hrani – kaže Žana.
Uporni otac
Otac Nerfid zbog Damira je napustio posao i potpuno se posvetio radu s talentiranim dječakom. Upravo je Nenina upornost bila ključna da Damir izraste u igrača koji se trenutno nalazi u svjetskom vrhu, na 87. mjestu ATP liste.
– Rad, rad i samo rad, samo ogromnim radom može se nešto postići u bilo kojem poslu, a kamoli u tenisu, koji traži potpunu posvećenost. Bilo je teških momenata, bit će ih još, ali polako se počinju sklapati kockice – govori Neno.
I Damirov mlađi brat Zlatan igrao je tenis i važio za izuzetno talentiranog dječaka, ali ga je životni put odveo na drugu stranu. Završio je dobrinjsku Gimnaziju, a braća Džumhur su i najbolji jarani, koji zajedno izlaze, druže se, imaju zajednički krug prijatelja.
Bez pomoći države
Ako se Damirova karijera nastavi ovim tempom, uskoro će postati potpuno finansijski neovisan. Porodica Džumhur od njegovih početaka ulaže ogromni novac u njegovu karijeru, a pomoć od države je ili minorna ili nikakva.
– Novac je najpotrebniji kada se igrač razvija, ako uđem u prvih 50, meni više ništa neće trebati. Zahvaljujući prvenstveno porodici, zatim prijateljima i sponzorima, došao sam do ovog nivoa, ali znam dosta djece iz moje generacije koja su prestala igrati, jer nisu imala novac da putuju i da se razvijaju.
Nažalost, tako je u većini sportova, nadam se da će odgovorni u državi nekada prepoznati koliko je sport bitan, koliko su naša djeca talentirana i da zaslužuju pomoć – kaže Damir.
