Hakan Šukur, jedan od najpoznatijih turskih sportista, najcjenjeniji fudbaler, heroj svoje zemlje na Svjetskom prvenstvu u fudbalu živi u egzilu u ovom kalifornijskom gradu. Politički angažman doveo ga je dotle da je nepoželjan u Turskoj u kojoj se ne oprašta pobuna protiv vlasti.
“Turska je moja zemlja, ja volim svoj narod čak i kada su kontrolisani mediji uspeli da promene njihovo mišljenje o meni. Možda ću nekada u budućnosti ponovo otići tamo”, ispričao je Šukur Džonu Branču iz Njujork Tajmsa.
Intervju za Njujork Tajms prvi je koji je Šukur dao još od 2015. kada je napustio Tursku nakon propale pobune protiv predsjednika Tajipa Erdogana, nekadašnjeg prijatelja i političkog saveznika.
Tokom protesta, 250 ljudi je izgubilo život, više od 60.000 njih je zatvoreno – među njima najviše novinara, akademika, političkih protivnika režima i bilo koga dovoljno hrabrog (ili nepromišljenog) ko je podigao glas.
Šukur sa ženom i troje djece sada živi u Polo Altu, a u Turskoj ga čeka nalog za hapšenje. Otac mu je u zatvoru proveo skoro godinu dana, kompletna imovina mu je zaplijenjena od strane vlasti, kao i bankovni računi.
Iako su turske vlasti od njegovog prebjega navodile da se krije u SAD, tek je prošle godine otkriveno i gde se nalazi. Prijatelji mu iz Turske, u rijetkim i tajnim porukama javljaju da sve što je imao može da povrati ako javno podrži Erdogana i tursku vladu.
“Živio bih veoma dobrim životom, bio bih ministar u vladi da sam samo želio da igram po njihovim pravilima. Ipak, ja sam ovde. Prodajem ljudima kafu i hranu”, kaže Šukur.
“Tama ne može da traje vječno. Vjerujem da ću se jednog dana vratiti. Ne može zauvek vladati mrak”, optimističan je nekada jedan od najvoljenijih sinova Turske koji je sada samo običan vlasnik pekare u Kaliforniji.
Njegova djeca su i prije problema u kojima se našao živjela u Palo Altu, želio je, kaže, da oni upoznaju nove kulture i da imaju prava na svoj život jer nije lako biti dijete poznate osobe u Turskoj.
Sa druge strane, nije želio da odustane od sopstvene potrebe da se suprotstavi “silama mraka”.
“Vidite i sami kako na primjer Lebron Džejms govori protiv predsjednika? To je važno, važno je za slobodu ljudi. Ovde možete da kažete šta god želite. U mojoj zemlji vam to napravi probleme”, objasnio je Šukur.
“Rekli su mi da možda mogu da se vratim ako budem pokoran i ako budem ćutao. Hiljade i hiljade ljudi žive u takvoj situaciji. Ne mogu da budem tako sebičan da štitim samo sebe, da se borim samo za svoje dobro. Ne bih sebe mogao da poštujem da sam takav”, naglašava Šukur koji sebe gleda kao imigranta koji je u potrazi za vlastitim “američkim snom” u kome sanja i povratak u Tursku.
Šukur i dalje igra fudbal, daleko od reflektora i publike, u lokalnom amaterskom timu.
Njegovim saigračima ništa ne smeta. Znaju ko je i ko je bio strijelac najbrže postignutog gola na Mundijalima.
