Odlazak Neymara predstavlja kraj jedne ere u Barceloni, a kada je Ernesto Valverde početkom sezone predstavljen kao novi trener Blaugrane, sigurno nije imao predstavu o veličini i težini zadatka koji se spletom okolnosti našao ispred njega.
Iako je Valverde neupitno naslijedio jednu od najboljih evropskih ekipa, sve se odigralo u vremenu kada se katalonski klub bori sa izuzetno visokim standardima koje je postavio njihov najljući rival Real Madrid, jer među ljubiteljima fudbala preovladava mišljenje da se ravnoteža moći i prevlast u španskom fudbalu, vraća u ruke Kraljeva, koji su po svemu sudeći počeli svoj novi dominantni ciklus.
Nakon neuspješne prošle sezone, dobar prelazni rok bio je od suštinskog značaja za uspostavljanje ravnoteže sa Realom, ali malo ko je mogao da predvidi da će stvari krenuti u suprotnom smjeru, prodajom superstara Neymara. To je, ne samo igrački oslabilo Barcelonu, nego i potpuno narušilo balans tima koji je u dvomeču Superkupa protiv Reala djelovao kao “raštimani” orkestar. Nakon dugo vremena Katalonci su zaigrali bez tri napadača i bez jasnog koncepta igre, u kojoj su se i prostim okom mogle uočiti velike “rupe”.
“Po prvi puta od mog dolaska u Barcelonu, osjetio sam da je Real superiorniji od nas. Moramo to okrenuti”, priznao je Pique nakon utakmice, a i statistički pokazatelji svjedoče o tome.
Barcelona je prekinula niz od 23 uzastopne utakmice u kojima su postizali bar jedan gol u El Clasicu, koji je trajao još od aprila 2011. godine, a u oba meča proti Reala nisu uspjeli postići pogodak iz igre. Također, prvi put nakon čak 31 utakmice, Blaugrana je imala manji posjed lopte od Reala (47 %).
Barca je u suštini bila nemoćna da spriječi Neymarov odlazak, s obzirom na otkupnu klauzulu od 222 miliona eura, a osim što su izgubili jednog od ključnih igrača, sama činjenica da je Brazilac želio da napusti Barcelonu mogla bi istovremeno biti i zabrinjavajući indikator za klub koji je dominirao evropskim fudbalom u proteklih desetak godina. To sugeriše da Barca postepeno gubi status vodećeg evropskog kluba i nema sumnje da je odlazak brazilskog asa ostavio velike rane među pristalicama tima sa Nou Campa.
Katalonski div je sada primoran brzo reagovati, ali s obzirom da svi znaju koliko očajnički traže zamjenu za Neymara i da pri tome, imaju ogromnu količinu novca, njihov pregovarački položaj, na dosadašnjem razočaravajućem transfer polju, postao je još teži. Philippe Coutinho iz Liverpoola i Ousmane Dembélé iz Borussije Dortmund detektovani su kao potencijalne alternative za Brazilca, ali Barca će morati ponuditi ogromnu sumu novca da bi uopšte imala šansu da potpiše bilo kojeg od njih.
Sa druge strane, individualni kvalitet Neymara gotovo je nemoguće nadomjestiti i Valverde će imati težak zadatak da sa eventualno nekoliko novih igrača, određenim korekcijama sistema igre pokuša pronaći pravi balans u timu i na taj način popuniti prazninu odlaskom brazilskog asa.
Sudeći po samom početku sezone, Katalonci će biti slabiji nego prošle sezone, što ide u prilog tvrdnji da smo na prelasku iz ere Barcelone u eru Kraljevskog kluba iz Madrida.
Predsjednik Barcelone, Josep Maria Bartomeu, sve je više na udaru navijača i traži se njegova ostavka, zbog nedostatka strategije koja je rezultirala brojnim transfer promašajima minulih sezona i udaljavanjem od klupske filozofije, pružanja šanse mladim igračima iz čuvene La Masije, koji su u posljednjih nekoliko sezona zapostavljeni na Nou Campu.
Istovremeno, Real Madrid je osvojio tri od posljednje četiri Lige šampiona i prvu titulu nakon pet godina, a Zidane je napravio nevjerovatno uigranu i kompaktnu ekipu sačinjenu od igrača svjetske klase, ali i nekolicine mladih i supertalentovanih igrača i nadolazećih zvijezda, što je do sada bilo nezamisliv dio transfer politike na Santiago Bernabeu, a što se pokazalo kao pun pogodak.
Kraljevi djeluju zastrašujuće i impresivno već na samom početku sezone, a Barceloni je do kraja prelaznog roka potreban “pogodak” na transfer tržištu, jer se Valverde zbog nepredviđenih okolnosti i gubitkom Superkupa od Reala već našao pod pritiskom prije nego je i počeo sa pravim poslom.
Gubitak Neymara za Barcelonu je u ovome momentu više psihološki oporavak od fudbalskog, jer historija im se ponovila. Prije 20 godina milanski Inter je za 27 miliona sa Nou Campa odveo Ronalda, a već 2000. godine u šokantnom transferu vrijednom 74 miliona eura Luis Figo je prešao u Real Madrid. Ali, tada Barcelona nije bila “današnja” Barcelona, nije bila među najbolja na svijetu. Neymarova poruka da želi da bude na drugom mjestu šokirala je sve kojima je Blaugrana u srcu. Barcelona se iznenada našla pred velikim izazovom, jer Neymarov odlazak nisu planirali i nespremno su ga dočekali.
Sada moraju reagovati, ali na pravi način. Ne smiju ponoviti greške iz prošlosti kada su pokušavali pratiti projekat Galacticosa, te skupim, ali i nerezonskim transferima unazadili klub, zbog čega su godinama “živjeli u mraku”.
Barcelona je pobjeđivala i prije Neymara, pobjeđivali su i sa njim, ali sada moraju naći novi put uspjeha ili ga napraviti. Veliki Johan Cruyff, u Barceloni poznat kao i El Salvador (spasilac op.a.), ostavio im je najvredniju lekciju da je najteži put, dugoročno gledano, onaj najlakši, ali kada je pravac nejasan i lutanje je put…