Nekima se neće dopasti, ali za mene je najbolji. Najbolji svih vremena, da se razumijemo. Respekt prema Peleu i Maradoni. Brazilca svakako i ne pamtim, Argentinca donekle. Respekt svim najvećim majstorima loptanja. Za mene je najbolji kojeg sam ikada gledao.
Uhvatio sam sebe u činjenici da često puta gledam Real Madrid, iako nikada nisam simpatisao taj klub. Danas ponajviše zbog dvije osobe. Znate ono kada pokušavate da u današnjem fudbalu pronađete nekoga ko podsjeća na neku fudbalsku ikonu iz djetinstva. Kada je on u pitanju, to je nemoguće. Takav fudbaler se rađa samo jednom. Stoga, ovo je priča o najvećem. Sveto fudbalsko nebo i sva krema fudbalske genijalnosti u samo jednom imenu. Zinedine Yazid Zidane.
Zidane je Francuz. Čovjek nema mnogo toga što ga veže za zemlju njegovih roditelja. Rođen u Francuskoj, odrastao u Francuskoj, igrao pod njenim bojama. Sve jasno kao dan. Godinama unazad su kružile priče kako je tadašnji selektor Alžira, Abdelhamid Kermali, odbio da uvrsti Zidanea u ovu reprezentaciju.
Sam Zizou je sve to demantovao 2005. godine kada je rekao da nikada i nije postojala opcija da zaigra za Alžir, jer je od mlađih uzrasta igrao isključivo za Francuze. Uostalom, češći je snijeg u afričkim pustinjama od Zidaneovog boravka u Alžiru.
Zidaneovi roditelji, Smail i Melika, doselili su u Francusku pred samo izbijanje Alžirskog rata 1954. godine. Smailu je 1953. godine bilo jasno da će u zemlji uskoro izbiti rat, pa su se odlučili na veliki životni korak. Tako se rodio i Zinedine Yazid Zidane, prije 44 godine u predgrađu Marseillea. Kažu ko nauči fudbal u predgrađima ovog grada spreman je da vodi vojsku kao Napoleon. Zidane je u fudbalskom smislu bio veći i od Napoleona. Brojni Francuzi su to priznali.
Prije pet godina sadašnji trener Real Madrida je obznanio tri imena koja su ga vodila do zvijezda, jer su mu to bili uzori dok je još bio dijete. Sve same legende Marseillea, Enzo Francescoli, Jean-Pierre Papin i nekadašnji selektor BiH, Blaž Baka Slišković. Zamislite kakav fudbalski mangup morate biti kada vas jedan od najvećih ikada proglasi za svog uzora u fudbalu.
“Prošao bi jednog, drugog, trećeg i četvrtog igrača sa nevjerovatnom lakoćom. Njegove noge su razgovarale sa loptom”, rekao je svojevremeno Jean Varraud, čovjek koji je otkrio Zinedinea Zidanea.
Nakon godina u Cannesu i Bordeauxu gdje je rušio sve rekorde i dobijao sve moguće nagrade za najbolje mlade fudbalere, Zizou prelazi u torinski Juventus. Nekoliko mjeseci nakon dolaska u Torino uslijedila je čuvena izjava velikog Edgara Davidsa.
“On je poseban igrač. To je čovjek koji napravi prostor i ondje gdje je to nemoguće. Kako god da primi loptu, lako rješava problem. Njegova mašta i njegova tehnika su sa druge planete”, rekao je popularni Holanđanin.
U Juventusu nije uspio da osvoji Ligu prvaka, ali u tim godinama dolaze mnogo bitniji trofeji sa selekcijom Francuske, kada Zizou predvodi Trikolore do naslova prvaka svijeta i Evrope. Sjećate li se kada smo maločas rekli da je veći od Napoleona? Iz tih perioda datira ovo poređenje.
Tokom 2001. godine, za tada rekordnih 77,5 miliona eura, Zidane odlazi u Real Madrid. Bio je posljednja kockica u timu Galacticosa koji će samo godinu dana kasnije podignuti još jedan pehar Lige prvaka. Isti taj pehar je naslikao najbolji slikar kojeg sam ikada gledao na zelenom terenu. Čak 14 godina nakon te prohladne noći u Glasgowu, i dan danas znam sanjati onaj ubačaj Roberta Carlosa i vjerovatno najpoznatiji volej u historiji fudbala. Zizou magija. Ljepota života. Fudbalski raj. Ne možete ga mrziti. Uvijek sam se čudio ljudima koji ne vole Zidanea. Kao da ne volite Beč. Morate biti ludi, totalno. Nešto, očigledno, nije uredu s vama.
“On je hodajući spektakl, on igra kao da ima dvije bijele svilene rukavice na obje noge, tako elegantno. Zinedine ljude čini zadovoljnim i sretnim što su platili kartu za utakmicu. Zidane je jedan od najboljih koje sam ikada vidio”, rekla je svojevremeno još jedna legenda Real Madrida, Alfredo di Stefano.
Sa svoja dva gola u finalu protiv Brazila donio je Francuzima prvu titulu prvaka svijeta. Bila je to 1998. godina, godina velikih socijalnih nemira u Francuskoj. Nakon titule ništa nije bilo isto. Francuska je bila ujedinjena. Ujedinio ju je njen kralj – Zizou. Dvije godine kasnije Zidane predvodi Trikolore do titule prvaka Evrope. Ponovo je bio najbolji. Zidane se vratio pred SP 2006. godine i predvodio Francuze do finala gdje je neslavno završio svoju veliku karijeru nakon što ga je uspio isprovocirati Marco Materazzi. Svi znate šta je bilo, nema potrebe da se ponavljamo.
“Utakmica koju si odigrao prošle noći je bila puna profesionalizma i talenta. Znam da si razočaran i tužan, ali ti moram reći da je cijela Francuska ponosna na tebe. Zadužio si ovu zemlju svojim borbenim duhom i svojim neviđenim kvalitetima”, pisalo je u pismu predsjednika Francuske, Jacquesa Chiraca, koje je stiglo u ruke Zinedinea Zidanea.
“Kada pogledate kasnije, 12 od 14 crvenih kartona koje sam dobio u svojoj karijeri su produkt provokacije. Ovo nije pravdanje, ali moj temperament i krv mi nisu dali da drugačije reagujem”, rekao je Zidane.
Jedan je od fudbalera koji se uvijek, i bez obzira na trenerski posao u Madridu, rado odaziva na brojne humanitarne akcije i utakmice. Zizou je kroz cijelu karijeru bio takav. A najbolje o njemu govore riječi najboljih ikada.
“Zidane je gospodar prostora. U posljednjih 10-20 godina nije bilo igrača kao što je on. On je u tom periodu bio najbolji na Planeti”, rekao je Pele.
“Zidane je najveći talenat kojeg smo vidjeli u posljednjih 20 godina. Nikada nije bio prima donna. Velika mi je čast što sam mu bio trener”, rekao je nekadašnji trener Juventusa i bivši selektor Italije, Marcello Lippi.
“Za mene je Zidane najbolji fudbaler svih vremena”, rekao je svojevremeno bivši Zidaneov saigrač David Beckham.
Marco Materazzi, taj prgavi Talijan koji je kriv što se bajka nije završila sretnim završetkom, otkrio je prije nekoliko mjeseci u svojoj biografiji šta je tačno rekao Zidaneu u finalu SP u Berlinu.
“Odlučio sam objaviti knjigu u kojoj najviše govorim o događaju u finalu 2006. godine iz Berlina, između mene i Zidanea. Moje riječi su bile glupe, ali nisu zaslužile takvu reakciju. Čuo sam mnogo gorih uvreda u svom životu od one koju sam rekao Zinedineu. Mnogi su pisali da sam mu vrijeđao majku, ali to nije tačno, ja sam govorio o njegovoj sestri. Moja majka je preminula kada sam bio dječak i nikada ne bih uvrijedio njegovu majku, jer znam šta ti znači majka. Povlačili smo se međusobno za dresove i tada mi je Zidane rekao: ‘Ako toliko želiš moju majicu, dat ću ti je nakon utakmice.’ Uzvratio sam mu: ‘Radije bih tvoju sestru, kur**’. Nakon toga se okrenuo i udario me glavom u prsa”, napisao je Marco Materazzi.
Bajke se nekada ne završavaju na najsretniji način. Zidane se nije povukao sa još jednom titulom prvaka svijeta. Snimak kako pognute glave prolazi pored najvrijednijeg sportskog trofeja na Planeti se svima urezao u sjećanje.
Toliko trofeja, toliko individualnih nagrada. Svoju genijalnost sada je prenio i na klupu Real Madrida.
Kada za nekoliko godina svi budemo stari i kada još uvijek budemo uživali u fudbalu, pričat ćemo nekim budućim naraštajima i svojim unucima kako smo živjeli u vrijeme najvećeg fudbalera svih vremena, Zinedinea Yazida Zidanea. Ja sam taj osjećaj imao prilikom ulaska na Stade de France, stadion na kojem je Zizou otišao u fudbalske besmrtnike. Vive la Zizou!
