U Sloveniji su nedavno testirali 12 uzoraka smrznutih ribljih filea, a samo je jedan donekle zadovoljio dok su svi ostali na testu pali. Doista, jeste li se ikada zapitali kakva je to zapravo riba? Prema nedavno objavljenim statistikama, prosječan Europljanin svake godine pojede 21 kilogram ribe, ali mi smo daleko ispod toga prosjeka.
Nakon što su djeca iz slovenskih škola i vrtića kao razlog nejedenja ribe navela njezin loš okus i miris, njihova Udruga potrošača odlučila se na testiranje. U školama i vrtićima na meniju se najčešće nalazi smrznuta riba, a takav trend nije prisutan samo u Sloveniji. Od 12 testiranih vrsta, način na koji su smrznuti, ali i potom otopljeni, ocijeđeni i ponovno vagani, pokazalo se kako je u nekim pakiranjima bilo 40 posto vode zbog čega možemo zaključiti da je led sastavnio dio smrznute ribe. U odnosu na cijene svježe ribe, cijena onih smrznutih ugodna je, no samo na prvi pogled. Bilo bi korektno, smatraju ispitivači, da se uz težinu ribe istakne i stvarna težina odleđenog, ali i ocijeđenog proizvoda.
Testiranje se nastavilo ocjenjivanjem sirovih i termički obrađenih filea, a ocjenjivao se vanjski izgled, boja, tesktura, miris i okus. Rezultati su bili porazni. U fileima su pronađene i kosti, ostatci repa, ostatci primarne ambalaže i plastike, a mnogi kušači rekli su kako većina uzoraka ima jak miris po kloru. Također, kušači su samo jedan od 12 uzoraka ocijenili zadovoljavajućim, a u jednom su uzorku pronađene i količine kadmija koje premašuju dozvoljenu razinu. Put od svježe ribe do zamrzivača kvartovske trgovine je vrlo dug. Te ribe najčešće dolaze s dalekog istoka i na putu do našeg stola su već nekoliko puta zamrzavane. Kako bi zaštitili djecu u vrtićima i školama, slovenska udruga potrošača dostavila je nadležnom ministarstvu prijedlog prema kojemu bi se na državnoj razini raspisao natječaj za nabavu ribljih filea pri čemu bi se uspostavila fiksna razina kvalitete za takvu ribu.
