Nestalo je užurbanoga gradskog života otkako je grad Rakka na sjeveroistoku Sirije zauzela Islamska država. Veselje i živahnost zamijenila je tmina. Odjeća muškaraca i žena, zidovi, zgrade, transparenti – sve je sada crno. Nakon što je IS uveo svoju viziju šerijatskog zakona, sve izgleda isto.
25-godišnja žena, koja želi da ju nazovemo Hala, razgovarala je s DW-om o životu u razorenom gradu i o tome kako se ona odnosi prema pravilima IS-a. “Čitav život živjela sam u Rakki i studirala na sveučilištu. Moja duša je vezana za ovaj grad”, kaže Hala. Ona nije bila stvarno liberalna, dodaje, ali je imala dovoljno sloboda. “Nisam nosila hidžab i to nije bio problem.” Ali, sve to se promijenilo otkako je grad zauzeo IS i proglasio ga glavnim gradom svojih područja u Siriji i Iraku.
Sve više ograničenja
Najprije je ženama naređeno da nose crni veo koji prekriva ne samo lice, nego cijelu glavu. Uz to crne rukavice i široku tamnu odjeću. Ubrzo nakon toga stvari su postale još gore. Ženama je propisano da nose samo crnu odjeću. Zabranjeno je i korištenje parfema i glasno razgovaranje na tržnicama. Nova pravila propisala su i oblik cipela, pa čak i način hoda. Džihadisti su zatvorili škole i sveučilišta. Žene nisu smjele više napuštati grad bez pratnje nekog muškog rođaka. Na kraju im je i zabranjeno studirati izvan grada.
“Osnovali su Khansa-brigadu čija je zadaća bila tražiti žene koje krše ta pravila – na ulicama, na tržnicama, čak i u vlastitim kućama”, pripovijeda Hala. Brigada je zamišljena i kao kontrola za strankinje koje su dolazile u Siriju kako bi se pridružile borcima IS-a. “Kao i zadatak za borce IS-a koji nemaju pametnijeg posla nego se miješati u život žena.” Hala se sjeća da je više puta opomenuta jer se nije odijevala sukladno tim propisima. Na kraju nije imala volje ni izlaziti iz kuće. “Vidjela sam više puta žene koje su na tržnici tukli štapovima. Neke od njih su uhićene, jer nisu bile obučene prema islamskim propisima”, priča ova 25-godišnjakinja. Kaže da je njezina kuća za nju postala zatvor, grob.
Promjena pravila i tradicije
IS se nije zaustavio na kontroli žena u Rakki. Pokušao je promijeniti i pravila i tradicije u gradu tako da odgovaraju njihovoj vlastitoj interpretaciji šerijatskog zakona. “Sanjala sam o tomu da se udam za nekoga koga volim. Kao normalna djevojka. Ali, stvari su se promijenile”, kaže Hala. Djevojku koja se želi udati mora najprije ispitati majka ili sestra potencijalnog ženika. “Ja nikad ne bih mogla biti u prilici sama ga vidjeti ili s njim razgovarati. Mogu ga vidjeti tek nakon vjenčanja”, objašnjava Hala.
Neudanoj ženi je teško živjeti na području pod nadzorom IS-a. Zato je i Hala odlučila udati se – iako je to značilo učiniti to na tradicionalan način. Kaže da je to bila jedina mogućnost da promijeni svoj život.
Ona nije jedina. Brojne mlade žene prisiljene su udati se kako bi našle novi život. I pobjegle od stravične mogućnosti da se moraju udati za nekog borca IS-a. Ali, čak i nakon udaje ne smiju ići na tržnicu, a nezamislivo je da same prošetaju.
Izbičevana i uhićena
Mlada djevojka Rim G. živi nedaleko od Haline kuće. Otkako je IS preuzeo vlast njezina obitelj je doživjela financijsku katastrofu. Nakon jednog zračnog napada morali su napustiti svoju kuću. Jedan od njezine braće je poginuo. Ova 21-godišnja djevojka živi s roditeljima i braćom i sestrama. Studij engleskog je morala prekinuti nakon samo godinu dana, priča ona za DW. IS je zatvorio sveučilište, a njezini roditelji si ne mogu priuštiti poslati je negdje dalje na studij.
Umjesto škola i sveučilišta IS je uveo takozvane forume za mlade muslimanske žene. Tamo one uče ideologiju islamista i kako trebaju širiti njihove poruke. Na tim forumima se osim toga regrutiraju članovi zloglasnih Khansa-brigada i vrbuju kandidatkinje za medicinske i njegovateljske škole. Tamo žene uče kako medicinski zbrinuti ranjene džihadiste za vrijeme borbi i bombardiranja.
“Od svega toga mi ne možemo pobjeći. A kao najstarije dijete ja sam bila prisiljena tražiti neki posao. Radila sam u jednoj trgovini ženske odjeće u središtu Rakke, dok u trgovinu nije upala jedna ophodnja šerijatske policije, uhitila mene i vlasnika trgovine i optužila nas za promiskuitet. Izbičevani smo”, priča ova djevojka. Razlog je što žene ne smiju raditi skupa s muškarcem s kojim nisu u rodbinskoj vezi ili za kojeg nisu udane. U zatvoru su je tako jako udarali da tjednima nije mogla spavati na leđima.
“Smijem se pred ogledalom da ne zaboravim”
Nakon toga iskustva Rim je mrzila sve u Rakki i pokušala je pobjeći. Ali, vlasti IS-a nisu dopuštale nikome da napusti grad bez posebne dozvole. Rim je pokušala pobjeći i preko slabo naseljenog sjevernog dijela grada, koji je pod nadzorom kurdske milicije YPG – koju domaće stanovništvo naziva IS-om u zelenom. Ali, Rim ponovo nije uspjela jer nije imala nikoga tko bi za nju jamčio.
Sada ova 21-godišnjakinja skupa s majkom i sestrom radi kod kuće kao krojačica. Kaže da je prestala osjećati bilo što. Čak je i osmijeh za nju postao rijetkost. “Često stojim pred ogledalom i smješkam se ili smijem, samo da to ne bih zaboravila. Da, točno, smijem se svojoj nesreći. Mi smo mrtve, ali još dišemo.”
Iz sigurnosnih razloga i sugovornice i autor ovoga teksta željeli su ostati anonimni.
