Ovo klizanje polova posljedica je promjena u rotaciji Zemlje uzrokovanih otapanjem glečera i ledenog pokrova. Novi rezultati pokazuju da bi ono čak moglo biti indikator brzine globalnog zagrijevanja.
Kompjuterske simulacije otkrile su već ranije da otapanje leda i porast nivoa mora utiču na distribuciju mase na Zemljinoj površini. Ovakva preraspodjela mase djeluje na Zemljinu osu.
U novoj studiji Jianli Čen s Univerziteta Teksas u Ostinu i njegovi saradnici otkrili su da gasovi utiču na pomicanje polova koje je već zabilježeno u eksperimentima.
Teturanje Zemljine ose rotacije je rezultat kombinacije dva procesa koji imaju svoje raziličite uzroke. Jedan se zove Čendlerovo teturanje koje nastaje zato što Zemlja nije potpuno kruta. Drugi je godišnja precesija koja je povezana sa Zemljinim kruženjem po orbiti oko Sunca.
Istraživanja su pokazala da postoji još jedan uticaj čak i kada se gornja dva isključe. Od kada su počela praćenja 1899. godine, Sjeverni pol se pomjerao za 10 cm godišnje prema jugu po 70° zapadne geografske dužine koja prolazi kroz istočnu Kanadu. Ovo pomicanje je posljedica premještanja masa koje je uzrokovano prestankom ledenog doba.
Međutim, Čenov je tim 2005. zabilježio da se Sjeverni pol tokom svog klizanja prema jugu iznenada i neočekivano počeo kretati prema istoku. Od tada do danas se pomjerio za 1,2 metra.
Kako bi otkrio uzroke ove neobične pojave Čenov je tim analizirao podatke NASA-inog satelita Grejs koji mjeri promjene u gravitacionom polju Zemlje. Na temelju njih uspjeli su da izračunaju kako otapanje leda na Grenlandu i Antarktiku i porast nivoa mora utiču na redistribuciju mase. Podaci su se savršeno poklopili s promjenama u položaju polova.
“Otapanje leda i porast nivoa mora mogu objasniti 90 posto pomaka Sjevernog pola prema istoku”, rekao je Čen i dodao: “Ključna sila koja pokreće promjenu su klimatske promjene”.
Čenov tim je izračunao da na precesiju najviše utiče otapanje na Grenlandu gdje svake godine nestaje oko 260 gigatona leda. Drugi važan faktor je otapanje planinskih lednika koje je odgovorno za 194 gigatone godišnje. Otapanje na Antarktiku u ovom procesu učestvuje sa 189 gigatona.
