Gigantski plimni val visok čak 244 metra formirao se nakon iznenadnog urušavanja dijela velikog vulkana i doslovce je potopio jedan otok udaljen 50-ak kilometara.
Svoje su nalaze eksperti objavili u uglednom časopisu Science Advances, a u svojoj studiji upozoravaju na veliku opasnost od iznenadnih urušavanja vulkana danas. ‘Urušavanje može biti ekstremno brzo i katastrofalno te je u stanju izazvati divovske cunamije’, rekao je voditelj istraživanja Ricardo Ramalho s američkog sveučilišta Columbia, javlja Jutarnji.
Ipak, znanstvenici napominju da ovakve katastrofe nisu česta pojava. ‘Ali svejedno treba voditi računa o tome kada govorimo o potencijalnim opasnostima’, kaže Ramalho.
Urušavanje o kojem stručnjaci pišu dogodilo se navodno na dijelu vulkana Foga, jednog od najvećih otočnih vulkana na svijetu. Danas je visok 2.829 metara, a u prosjeku proradi svakih 20 godina, posljednji je put erupcija zabilježena lani. Vjeruje se da je megacunami u potpunosti prekrio otok Santiago, na kojemu danas živi oko 250.000 ljudi.
Ramalho i suradnici su tokom jedne od ekspedicija na Santiagu prije nekoliko godina uočili neobične stijene udaljene više od 600 metara od obale na nadmorskoj visini od gotovo 200 metara. Neke su stijene velike poput kombija, a izgledom su potpuno drugačije od vulkanskog tla iz kojeg strše. Dapače, jako nalikuju stijenju kakvo se može vidjeti na samoj obali Santiaga.
Znanstvenici su došli do zaključka kako je goleme stijene, a neke su teške i 750 tona, do te nadmorske visine i do te udaljenosti od obale mogao donijeti samo megacunami. Visinu plimnog vala izračunali su na temelju procijenjene energije kojom su najteže stijene mogle biti istrgnute s obale i odbačene u brda.
Inače, urušavanja vulkana nisu neka novost, zabilježena su na Aljasci, u Japanu i na drugim lokacijama, u nekim su slučajevima nastajali i smrtonosni cunamiji. No, većina je znanstvenika dosad smatrala da je do kolabiranja dolazilo postupno i da su nastajali manji plimni valovi.
Nova pak studija sugerira da urušavanje može biti iznenadno i jako brzo, zbog čega i može nastati megacunami. Oni smatraju da je u slučaju Foga enormnom brzinom u moru završilo čak 160 kubičnih kilometara zemlje i kamenja te da je nastao val visok spomenuta 244 metra.
Prije četiri godine francuski su znanstvenici objavili studiju o vulkanu Fogu u kojoj su tvrdili da je do urušavanja došlo prije 65.000 do 124.000 godina te da je bilo više odrona, koji su generirali više manjih cunamija, od kojih je najveći bio visok oko 14 metara, što je također dovoljno za izazivanje velike štete i žrtava, ali je riječ o kudikamo manjem valu od megacunamija koji opisuje nova studija.
Stručnjak za cunamije Bill McGuire s University Collegea u Londonu, koji nije bio uključen u najnoviju studiju, kaže da ona pruža prilično uvjerljive dokaze nastanka megacunamija i potvrđuje da se vulkani mogu urušavati izrazito brzo. Pozivajući se na vlastita istraživanja, izračunao je da do formiranja megacunamija na Zemlji vjerovatno dolazi u prosjeku jednom u 10.000 godina.
Ricardo Ramalho napominje da njegovu studiju nikako ne treba shvatiti kao crvenu uzbunu. ‘Niko ne kaže da je svako urušavanje katastrofalno, samo tvrdimo da to možda i nije tako rijetko kao što se dosad mislilo’, izjavio je.
