Ne znam tačno kad su podaci iz nekad svakodnevnog života širokih narodnih masa prerasli u – važne vijesti.
“Evo ga, ide! Ide poštar!”
Bila sam dijete, ali se i danas, u živim slikama, sjećam tih veselih povika u našoj ulici.
A on se spušta niz strmi trotoar, obično oko podneva, pa onda u cik-cak s lijeve na desnu stranu ulice, koračajući preko decenijama uglačane kaldrme. Naš stari poštar, gipkošću pripravnika i iskusnim korakom veterana, raznosio je penzije po susedstvu.
Nasmijan je i radostan – jer se bakšiš za poštara tad podrazumijevao. Uobičajena je bila i kafica – uz kocku šećera ili ratluk sa domaćinima. Sreća zbog tog muštuluka “penzionoši” bila je veća utoliko što su je svi – djelili. Malo poštar, a mnogo više domaćini, njihova djeca, a naročito unuci.
Ne mogu reći da je to s penzijama bilo šta više do običnih komšijskih obavještenja, nikakva “ekskluzivna” vest, jer je prvi u mjesecu oduvijek bio neprikosnoveni datum za adresiranje zasluženih i zarađenih prinadležnosti. Tom novcu – koliko god da ga je bilo – radovali su se, osim primalaca, naročito unuci i unuke. Podrazumijevalo se.
Populizam s TV-ekrana
Poslije tog prvog u mjesecu uobičajeno je, nakon poštara, slijedilo hvatanje za torbe i cegere, odlazak do dućana ili pijace. Niko se nije previše glasno pitao pošto je šta: bakaluk u dućanu, paprika, luk, krompir i ostale ponude na pijačnim tezgama, jer to se znalo i nije se često menjalo. Podrazumijevale su se i plate.
Nije bilo vesti o tzv. pijačnom barometru na TV-u. I nikome ni na pamet nije padalo da misli koliko je tog dana autobusa na ulicama – samo se ukrcaju na prvoj stanici, pa do najbliže pijace.
Ne znam tačno kad su ovi podaci iz nekad svakodnevnog života tzv. širokih narodnih masa, uz sve ono što se pod tim podrazumijeva, prerasli u – važne vijesti. Ni kako je dobra vijest – postala loša.
A danas – od jutarnjeg programa do večernjih dnevnika – pažljivo se osluškuje da li je počela isplata penzija, kad “ležu na račun” i kojeg tačno datuma, a kad će stići na vrata u poštanskoj torbi. Prvi, pa drugi dio.
Istovremeno, svud okolo, na svim programima, pršte vijesti i “vijesti” o estradnim razvodima i udajama, starletama i političarima, prevarama, kriminalu – svemu što se, kao senzacionalizam, dobro prodaje. A šta je sa životnim stvarima, koje običnim ljudima život znače?
Srbija je zemlja u kojoj je, nažalost, i dalje vijest da sutra počinje isplata penzija, dječjeg dodatka, invalidnina, socijalne pomoći, trudničkih dodataka.
Srbija je i dalje zemlja u kojoj se na društvenim mrežama djele podaci kome i koliko treba uplatiti za liječenje, kome je neophodna humanitarna pomoć, ko je udjelio hranu i odjeću svratištima i centrima za stare ili beskućnike, ko se sve tzv. društvenom odgovornošću istakao dodjelom novogodišnjih paketića djeci bez roditelja…
Sve što je normalno u Srbiji je postalo – VIJEST. Možda zvuči surovo, ali je – tako. Populizam se širi s TV ekrana.
Po definiciji za novinarske početnike, vijest mora da odgovori na pet jednostavnih i osnovnih pitanja: ko, šta, gdje, kad i zašto. Trebalo bi da razjasni i – šta se dogodilo.
Estradne ‘ekskluzive’
Priznajem, ne znam šta nam se sve dogodilo. I zašto. Zašto je sadržaj postao nevažan i zbog čega je informacija da će neko primiti penziju ili socijalnu pomoć –postala vijest? Valjda se to, zaboga, podrazumijeva?!
Definicije više ne vrijede ni za novinare početnike, a kamoli za ostale. Vijest je postala sebi svrha, a ne informacija.
U međuvremenu, vrte se estradne “ekskluzive”, koje silikonskim osmesima saopštavaju napirlitane barbike. Ređaju se poruke u jutarnjem programu većine televizija. Prenose nam kako dežurni dispečer gradskog saobraćajnog objavljuje (neproverljivu, a time i besmislenu) servisnu vijest: “Beograđane danas prevoze 94 trolejbusa, 130 tramvaja, 982 autobusa…”
Ali zato prije spavanja treba izbjegavati TV kanale koji javljaju kako je Onoj Starleti ponuđeno učešće u rijalitiju XY, da je političar A zbog uvrijede i klevete tužio političara B, a da je grupa za koju – osim rodbine – Niko Nikad Nije Čuo “snimila novi materijal” za CD i da je folk-diva kupila novu bundu, ali nećete vjerovati šta joj se onda dogodilo…
I sve to u zemlji u kojoj je i dalje važna vijest – da je počela isplata penzija!
Ne znam da li je naš stari poštar još živ ni šta bi danas rekao da televizija, u udarnom dnevniku večeras, najavi njegove sutrašnje korake niz našu ulicu.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
