Mira Dobrosavljević nikad neće zaboraviti dan rođenja svog drugog sina. Krojačica je imala tek 20 godina, kada je 2. novembra 1989. rodila naizgled sasvim zdravog dječaka u rodilištu u srbijanskom industrijskom gradu Pančevu.
U članku pod naslovom “Srpske nestale bebe”, ugledni sedmičnjak Zeit na svom portalu piše o sumnjama hiljada srbijanskih roditelja čije su bebe u klinikama proglašavane mrtvim. Blic prenosi njihovu priču.
“Dali su mi da ga podojim. Ličio mi je na mog pokojnog oca. Bio je san. Bila sam sretna”, sjeća se 46-godišnjakinja kroz tužni smiješak.
Ipak, njena sreća će uskoro prijeći u užas i neprolaznu bol. Liječnici su rekli Miri da je bilo “komplikacija” i da je dijete prebačeno u Beograd. Tri dana kasnije, telegramom joj je javljeno da joj je sin umro. Roditelji su pitali za sprovod, ali im je rečeno da to radi klinika.
“U tadašnjoj Jugoslaviji smo još vjerovali u državu. Do tada mi na pamet ne bi palo da sumnjam u upute sa službenih mjesta”, priča Mira.
Zeit piše da je majka uvjerena kako joj je dijete živo, da je tada prodato nekome. Mira nikako nije usamljeni slučaj. Udruga roditelja nestalih beba procjenjuje da je 6.000 do 10.000 dojenčadi “nestalo” između navodne smrti i obdukcije. U najmanje 42 slučaja je ovo udruženje roditelja uz pomoć DNK analiza uspjelo ući u trag već odrasloj deci. Ali, državno tužilaštvo uprkos tome odbija pokrenuti istragu uz obrazloženje da su DNK analize izvedene u privatnim klinikama.
Prema riječima predsednika Udruženja Vladimira Čičarevića, pravosuđe je odbilo djelovati čak i kad su majka i kćer u jednom slučaju zajednički podnijele tužbu. Zato se organizacija obratila premijeru Aleksandru Vučiću i ministru pravosuđa. Do danas bez rezultata.
Čičarević (34) je i sam ostao bez sina 2003. godine. Odbacuje izjavu ministra zdravlja Zlatibora Lončara da krađa beba pripada “dalekoj prošlosti”, jer je Udruga roditelja prije nekoliko mjeseci dobilo prijave za još dva slučaja.
Uvjeren je da “bebi-mafija” ima mnogo karika: liječnike, babice, čistačice u klinikama koje iznose djecu, općinske činovnike koji prekrajaju matične knjige, zaposlene u domovima za siročad koji zvanično daju djecu na usvajanje. Tvrdi da se bebe prodaju za 15.000 do 45.000 eura. I dodaje da je i zakon loš jer nema obavezujućih propisa kako treba postupati s tijelima preminule novorođenčadi.
Mira Dobrosavljević je počela sumnjati kad je na 18. rođendan svog navodno pokojnog sina dobila pismo u kojem se on poziva da se upiše u birački popis. Mukotrpna potraga je, kaže, dokazala da je njen sin s novom obitelji otišao u SAD, a Mira sad ima i njegovu fotografiju. Strah ju je susreta.
“Ali želim da on sazna istinu. Da sam ga željela, a ne odbacila. Da zna da mi postojimo, da ima obitelj i dva brata s kojima može biti u kontaktu – ako želi – rekla je ona.
A Vladimir Čačarević je već tri puta prisustvovao ponovnom susretu majke i djeteta. Kako on kaže, to su scene “kada staju vjetar i cvrkut ptica”.
