Dodavanje začina i jedenje supe za doručak samo su neke od neobičnih zdravih navika koje se njeguju na različitim meridijanima.
Brazilci jedu sporo i u društvu
Prema navodima sajta The Atlantic, Brazil je nedavno objavio nove smjernice u ishrani koje ističu značaj izbjegavanja prerađevina i redovnu konzumaciju tradicionalnih namirnica kao što su grah, kukuruz i riža.
U Brazilu se najčešće jede voće – mango i papaja, povrće poput mrkve i celera, juneće i svinjsko meso ili riba a kao prilog obično se služe riža i grah.
Sajt The Atlantic također izvještava da vlada u Brazilu podstiče svoje građane da koriste manje ulja i umaka, kao i da jedu sporije i u društvu. Otkriveno je da se ljudi u društvu mnogo brže zasite.
Francuzi biraju kvalitetnu hranu
Kruh, sir i vino – ovo su samo neki od tipičnih namirnica karakterističnih za francusku kuhinju. Kako kaže sajt Mind Body Green, za Francuze nijedna namirnica nije “zabranjena”. Pošto ni jednu namirnicu ne vezuju za osjećaj krivice, Francuzi u potpunosti uživaju u hranu i jedu sa zadovoljstvom.
Magazin Psychology Today kaže da Francuzi jedu manje obroke zbog toga što koriste visoko kvalitetne namirnice. Pored kruha, sira i vina, oni često jedu i ribu, piletinu i čorbe od povrća.
Južnoafrikanci ne uživaju u mesu
Ishrana se u Južnoj Africi bazira na nemasnim i namirnicama bogatim vlaknima.
Profesor ishrane sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Pitsburgu sproveo je eksperiment tako što je Amerikancima uveo način ishrane Južnoafrikanaca i obrnuto, izveštava sajt NPR.
Rezultati su pokazali da je način ishrane Južnoafrikanaca bolji jer jedu manje prerađene hrane, manje mesa, manje masnu a više hranu bogatu vlaknima.
Tipičan južnoafrički obrok uključuje, između ostalog, kukuruzne uštipke, krokete od lososa, mango, grah i crni čaj.
Kinezi ne broje kalorije
Ishrana se u Kini bazira na ribi, svježem povrću i supama. Zeleni čaj i riža su još neke od osnovnih namirnica kineske i azijske kuhinje.
Pored samih namirnica, upotreba štapića za jelo i serviranje hrane na manjim tanjirima pomaže Kinezima da jedu sporije i kontroliraju koliko su hrane pojeli. Oni, međutim, ne troše vrijeme na brojanje kalorija. Časopis The Independent otkriva da u kineskom jeziku ne postoji riječ za kalorije.
Grci jedu dosta ribe i zdravih masti
Grčka ishrana spada u jednu od mediteranskih dijeta, režima ishrane koji se bazira na namirnicama biljnog porekla i smatra se dobrim za zdravlje srca.
Ovaj način ishrane uključuje zdrave masti iz ribe i maslinovog ulja, kao i povrće, kruh ili tijesto od punog zrna žitarica te svježe voće.
Indijci začinima poboljšavaju ukus povrća
Indijska kuhinja uključuje brojne začine koji dodaju hrani boju i ukus umjesto kalorija i masnoća. Kumin, šafran, đumbir i kurkuma neki su od najčešće korišćenih začina prema sajtu The Kitchn.
Kumin i đumbir povezuju se sa studijama koje tvrde da ovi začini pomažu u borbi protiv Alzheimerove bolesti, kaže CNN.
Magazin USA Today piše da prosječan obrok u Indiji sadrži skrob iz namirnica kao što su basmati riža ili lepinja, meso ili ribu, povrće i turšiju. CNN ukazuje da su namirnice bogate vlaknima, jogurt i leća, prave zvijezde indijske kuhinje.
Italijani ne jedu samo tjesteninu
Tjestenina je važan sastojak italijanske kuhinje, ali ne i jedini. Italijani obično manju porciju tjestenine kombiniraju sa ribom, mesom ili povrćem, koje ima veoma važnu ulogu.
Porcije u ovoj mediteranskoj zemlji su dosta manje od porcija u Americi, što je jedan od razloga zašto su Italijani zdraviji narod, piše magazin The Independent.
Još jedna veoma važna stavka u italijanskoj kuhinji jesu visoko kavlitetne namirnice domaćeg porijekla i objedovanje u društvu. Sajt WebMD kaže da objedovanje sa porodicom ili prijateljima, kako to Italijani čine, dovodi do toga da ljudi jedu više povrća, a manje pržene hrane.
Japanci vole manje obroke
Kontrola veličine porcije za Japance je najvažnija stvar. Manje porcije ribe, povrća, voća, tofua i riže su ključna stavka njihove ishrane, kaže sajt WebMD.
Ovaj sajt takođe ukazuje i na činjenicu da Japanci imaju duži životni vijek od Amerikanaca, kao i najmanju stopu gojaznosti na cijelom svijetu.
Povrće kao što je cvekla, mladice bambusa, nori i crni luk, između ostalog, čine važne sastojke japanske kuhinje. Sajt WebMD dodaje i da je u Japanu uobičajeno da se supa jede za doručak.
Španci uživaju u zdravim grickalicama
Prema navodima organizacije The British Heart Foundation, jezgrasto voće predstavlja veoma popularnu užinu u nekim dijelovima Španije. Ova organizacija tvrdi da redovno konzumiranje jezgrastog voća pozitivno utiče na zdravlje srca i dovodi do smanjenja količine zasićenih masnoća, soli i dodatog šećera u ishrani.
Mediteranska ishrana je, takođe, popularna u Španiji, gdje ćete vidjeti ljude da jedu grah, ribu i povrće spremljeno sa maslinovim uljem. Španci rijetko prže hranu i umesto toga je spremaju u obliku čorbe, peku ili dinstaju, kaže magazin Forbes.
Šveđani koriste dosta mliječnih proizvoda.
Šveđani ne koriste mnogo voća i povrća u svojoj ishrani, ali koriste neke druge zdravije namirnice. I ovaj način ishrane je dobar, jer je stopa gojaznosti u Švedskoj 11 posto, a životni vijek im je dug, 81 godina, kaže magazin Forbes.
Nordijska dijeta je malo drugačija jer je umjesto voćem i povrćem bogata kalcijem i vlaknima koji se unose putem mliječnih proizvoda, crnog kruha, bobičastog voća i ribe.
Mala historija švedskog stola
Švedski sto je vrsta skandinavskog obroka koji postao je međunarodno poznat 1939. godine na Svjetskoj izložbi u New Yorku kada su ga ponudili u švedskom paviljonu, u restoranu “Tri Krune”.[Tradicionalni švedski sto sastoji se od toplih i hladnih jela. Prvi su ga poslužili članovi udruženja švedskih trgovaca i više klase u 14. stoljeću u Švedskoj i Finskoj. Bila je to mala zakuska postavljenu na pomoćnom stolu, gdje su se raznolika predjela posluživala prije obroka, prije nego što se sjedne za glavni stol. Obavezne namirnice bile su kruh, maslac, sir, haringa i nekoliko vrsta likera.
Švedski sto postao je popularan sredinom 17. stoljeća, kada se hrana preselila sa sporednog stola na glavni i počelo posluživanje toplih i hladnih jela. Švedski stol se posluživao i kao predjelo u hotelima, a poslije i na železničkim postajama. Na Olimpijskim igrama 1912. u Stockholmu švedski sto prestao je biti predjelo počeo se posluživati kao glavno jelo. Danas je uobičajen u hotelima (za doručak), nekim restoranima, koktelima, prijemima.
