Šabnam je imala samo 22 godine kada je ubila sedam članova svoje porodice u Indiji. Bila je učiteljica, a njen dečko Salim je bio nezaposlen. Porodice nisu željele da daju blagoslov njihovoj ljubavi, u trenutku kada je ona nosila njihovo dijete. Sada, 13 godina kasnije, njihov sin ostat će siroče, a ona postati prva žena pogubljena od 1955. godine u ovoj zemlji.
Šabnam i Salim bili su mladi ljubavnici koji su živjeli u istom selu. Iako je indijska podjela na kaste često povezana sa Hindu zajednicom, postoji slična hijerarhija među muslimanskim porodicama, na osnovu njihove prošlosti ili dijela arapskog svijeta iz kojeg dolaze. Roditelji često pritiskaju djecu da se vejnčaju sa osobom iz njihove zajednice, a ukoliko do toga ne dođe nerijetko slijedi nasilje.
Šabnam je 15. aprila 2008. godine ubila sedam članova porodice – oca, dva brata, majku, snaju, rođaka (14) i desetomesečnog nećaka. Prije ubistava, kaže Lal Muhamed otac Šabnamine pokojne snaje Anjum, u porodičnoj kući je bilo prilično napeto.
– Šabnam ide u pogrešnom smjeru, želi da se uda za Salima, a atmosfera kod kuće je užasna – rekao je na suđenju na Okružnom sudu 2008. godine.
Ono što je šokiralo rođake ubijenih jeste to da je Šabman u trenutku u kom je počinila masakr bila u drugom stanju. Ipak, još nije sasvim jasno da li je ona znala da je osam sedmica bila trudna u vrijeme ubistava. Tužilaštvo kaže da jeste znala, čak i da to djelimično može biti motiv ubistva. Oni tvrde da postoji i mogućnost da je to učinila kako bi bila jedina nasljednica imovine, te da joj je plan bio da u imovini koju bi nasljedila živi sa Salimom i njihovom bebom.
Okružni sud proglasio je par krivim za ubistvo sedam osoba i osudio ih na smrt vješanjem. Oni su se žalili Visokom sudu kao i Vrhovnom sudu Indije, najvišem sudu u zemlji, ali je svaki put njihov zahtjev odbačen.
Masakr počeo šoljom čaja
Prema sudskim izvještajima, ona je tog 14. aprila 2008. godine svojoj porodici u čaj sipala sedative, a njen momak je potom u kuću došao sa sjekirom.
– Šabnam je držala glavu svakog člana, a ja sam im prerezao grlo, jednom po jednom – priznao je Salim dan nakon masakra prodavaču čaja Bilalu Ahmadu šta je uradio.
Salim je također priznao zločin seoskom službeniku Mahenderu Singu tražeći od njega da iskoristi svoje političke veze kako bi ga mu pomogao da ne završi u zatvoru. I on je svjedočio na sudu.
Nakon što ga je policija uhapsila, Salim je iz jezera izvadio sjekiru kojom je počinio ubistva. Kod njegove djevojke pronađene su prazne kutije ljekova kojima je ošamutila porodicu.
Na početku istrage, Šabnam je tvrdila da su nepoznati ljudi sa kapljučama ušli u njihov dom i počinili zločin, ali je policija to odbacila.
– Gvozdena vrata kuće bila su zaključana iznutra i nije bilo otisaka prstiju ili drugih dokaza koji bi ukazivali na prisustvo neidentifikovanih napadača – utvrdio je forenzički zvaničnik Manvir Sing.
Prvi svjedok ovog zločina bio je komšija, koji je zatekao Šabnam kako leži bez svijesti pored oca. Vrhovni sud u presudi iz 2015. godine naglasio je da je Šabnam „glumila nesvjesticu i legla uz unakaženo tijelo pokojnog oca da bi bezosećajno insinuirala da je zločin počinio autsajder“.
Ipak, Šabnami i Salim su se na suđenju okrenuli jedno protiv drugog. Šabnam je rekla da je sam ubio sve. Salim je sa druge strane rekao da ga je ona pijana pozvala nakon što je ubila porodicu, tražeći od njega da se riješi dokaza.
Porođaj iza rešetaka
Njihov sin Bitu, rođen je u zatvoru u decembru 2008. godine, osam mjeseci nakon ubistava.
Bitu nije njegovo pravo ime. Dječakov hranitelj zatražio je od CNN-a da koristi njegov nadimak, jer se mora nositi sa socijalnom stigmom da je sin osuđenih ubica.
Šabnam je Bitua rodila u ženskom zatvoru, gdje je s drugim zatvorenicima dijelila barake.
Druga djeca su dolazila i odlazila, jer su njihove majke bile oslobođene. Ali Bitu je ostao, čekajući šesti rođendan, nakon koga je poslat u hraniteljsku porodicu u skladu sa indijskim zatvorskim pravilima.
– U zatvoru se Šabman brinula o svom sinu – kaže je njen advokat Rastogi.
Usman Saifi, Šabnamin prijatelj sa koledža, ponudio se da uzme Bitua kada napuni šest godina.
– U početku je bila hladna, pa i drska prema meni. To je zato što sam je pitao zabranjeno pitanje, pitao sam zašto je ubila porodicu – kaže Saifi.
Trebalo mu je vremena da se je ubijedi da će njen sin biti na sigurnom kod njega. Na njegov šesti rođendan, 2015. godine, preuzeli su ga i odgajaju ga kao svog sina.
Ipak, život nije lak za Bitua.
– Pažnja medija narušavala je Bituov život i njegovu sposobnost da se usredsredi na svoje studije. Također se bori sa tim što je dijete ubica. Jednog dana, kada je otišao u džamiju, neko mu je rekao da je on sin one Šabname koja će biti obješena. Ovaj incident ga je jako pogodio i bio je u krevetu cijeli dan – rekao je Saifi.
Molba za milost
Ipak njen sin sada moli indijskog predsjednika Rama Nata Kovinda da pokaže milost prema njegovoj majci.
On mu je pred novinarima podigao tablu na kojoj je kredom napisao molbu, ali odgovora još nema.
Šabnamina smrtna kazna ponovo je dospjela na naslovne strane nakon što je jedan od posljednjih indijskih egzekutora u februaru posjetio ženski zavor u kom ona izdržava kaznu.
Da se ne radi o špekulacijama, potvrdio je i nadzornik zatvora.
Ukoliko bude izvršena egzekucija, Šabnam, koja se kao i Salem u sudskim spisima vodi po imenu, biz će prva žena nad kojom je izvršena smrtna kazna od 1955. godine.
