Levy je pogrešno osuđen i spaljen na lomači 1670. zbog optužbe da je ubio trogodišnjeg kršćanskog dječaka Didiera Lemoinea kako bi njegovu krv iskoristio u vjerskom ritualu. Više od tri stoljeća kasnije dužnosnici Glatignya, u istočnom distriktu Moselle, za njega su na službenu zgradu nedaleko mjesta gdje je pogubljen postavili spomen ploču i opisali ga kao mučenika kažnjenog za nešto što nije skrivio.
Natpis ga spominje kao “židovskog mučenika iz Boulaya”, Levyjeva sela, koji je “optužen za ritualni zločin koji nije počinio”.
Stotinjak ljudi okupilo se na ceremoniji u Levyjevu čast, a gradonačelnik Glatignyja, Victor Stallone, kazao je da se sada mogu nastaviti normalni odnosi sa židovskom zajednicom.
Podsjetio je i da je njihovo mjesto bilo “prokleto” od Levyjeva smaknuća jer je vođa francuskih Židova Glatigny proglasio da niti jedan njegov sunarodnjak tamo ne smije kročiti.
Krvna kleveta, poznata i kao krvna optužba, naziv je za lažne tvrdnje da vjerske manjine, uglavnom Židovi, ubijaju djecu i njihovu krv koriste u vjerskim obredima. Upravo su te optužbe, uz laži o trovanju vode i oskvrnuća hostije, bile glavne izlike za europske pogrome Židova.
Još početkom 20. stoljeća suđenja za krvne kletve vodila su se u Rusiji gdje je antisemitska propaganda kršćane upozoravala da čuvaju djecu od Židova, posebno u vrijeme blagdana Pashe.
