Ljekari su mu prvo postavili tzv. spužvu dok mu nisu napravili nove usne koje su spojene na arterije tako da krv dolazi do njih. Stavljena mu je i nova koža koja će vremenom ukloniti ožiljke.
Lewis je kazao kako je nakon operacije bio prestrašen, ali da mu je vraćena nada u to da će se ponovo nekada moći smijati.
“Ovo je jedan korak naprijed ka cilju. Osjećam da je najgore prošlo, da će se sada moje lice oporaviti i kada me ljudi budu gledali neće vidjeti samo ožiljke i rane. Bilo je teško. Nisam se mogao micati, nisam se mogao probuditi, niti fokusirati. Sad je to sve iza mene”, rekao je Lewis.
Lewis je dobio Streptokoka A infekciju prošle godine koja je prerasla u sepsu i toksični šok sindrom. Proveo je sedam dana u komi kada je bakterija počela divljati njegovim tijelom. Ljekari su mu odstranili obje noge do iznad koljena i lijevu ruku, te su mu davali tri posto šanse da će preživjeti. No, uspio je i izborio se s opasnom bakterijom. Najteža operacija mu je bila posljednja, u kojoj je radio rekonstrukciju lica.
“To je nešto najčudnije. Kada izgubite udove suočite se s tim jer znate da ćete ih ponovo nekada koristiti u nekoj formi. No, kada je u pitanju facijalna rekonstrukcija, odnosno poremećaj na vašem licu, tada taština izvuče najgore od vas. Mislio sam ‘Šta Lucy vidi sada?’ Nedostajalo je mnogo lica. Bilo mi je teško da se takav krećem. Posljednjom operacijom to je još više došlo do izražaja. Navikao sam se na mala usta koja sam imao i sada sam se probudio s novim licem. To je bilo šokantno iskustvo i osjećao sam se kao vanzemaljac. I tada sam shvatio da ponovo imam svoja usta, ponovo mogu jesti”, rekao je Lewis.
Za šest mjeseci čeka ga nova operacija kada će njegove nove usne dobiti konačni oblik i imati boju uz pomoć tehnike tetoviranja.
“Malo je smiješno vidjeti tako napuhane usne, ali više se ne stidim. Želim da moj sin bude ponosan na mene. Nikada ne znate šta vas čeka u životu. Treba se boriti i ostati pozitivan”, kazao je mladi otac i dodao kako mu je ovo iskustvo pomoglo da zaista shvati kako izgled nije bitan jer je prolazna stvar, te da izgled ne ispunjava čovjeka već njegova unutrašnjost.
“Nekada sam mrzio svoje noge, što je ironično jer ih sada nemam. Spremao sam se satima za izlazak kako bih se svidio sam sebi. Toga više nema. Sada se osjećam ugodno u svojoj koži”, istakao je.
Alex je prošao brojne dijalize, nekoliko operacija, ostao bez dijelova tijela i sa ožiljcima, no njegova porodica i prijatelji pomogli su mu da ne padne na dno i izbori se. Iako ga ponekad nerviraju pogledi i komentari ljudi, kaže da se odlučio fotografisati kako bi svijetu poslao pozitivnu poruku i onima koji se bore sa sličnim problemima da su čuda moguća, samo je potrebna volja i strpljenje.
