Ako vas odvedu od kuće, stave u kanu i ostave na Kaznenom ostrvu bez žive duše, zar ne biste bili preplašeni? Upravo to je doživjela Mauda Kjitaragabirve od strane svoje porodice zato što je zatrudnila.
Mauda je trebalo da umre na malom ostrvu na jezeru Bunjonji u jugozapadnoj Ugandi. Imala je samo 12 godina.
“Slušala sam o drugim djevojkama koje su poslate na Kazneno ostrvo, ali je to bilo baš davno. Čula sam da ako djevojka zatrudni, bacit će je tamo. Činilo se da me je Sotona iskušavao i da sam zatrudnila, pa su me odveli tamo”, priča Mauda.
Na trudne neudate djevojke se u ovom dijelu svijeta ne gleda kao na potencijalne supruge. Gubitak miraza značio je da djevojka više nema nikakvu vrijednost za porodicu.
“U ovo vrijeme niste mogli da se oduprete. Ako biste prižili otpor, pretukli bi vas. Provela sam na ostrvu 4 noći. Bila sam užasno gladna. Umirala sam. Trudnoća je još bila rana, i nakon što sam stigla tamo izgubila sam bebu”, nastavlja Mauda kroz suze.
Lokalni muškarci koji nisu mogli da priušte miraz dolazili bi do ovog ostrva da nađu sebi ženu.
“Božijom milošću, došao je čovjek, bio je ribar i rekao mi da će me povesti svojoj kući. Bila sam malo sumnjičava. Pitala sam ga da li me obmanjuje da bi me bacio u jezero. Ali odgovorio mi je: ‘Ne, vodim te kući’. I doveo me je”, prisjeća se tog presudnog trenutka ova žena.
Mauda je živjela sa suprugom do njegove smrti 2001. godine. Stvorili su porodicu sa šestoro djece.
“Obožavao me je. Zaista me volio i brinuo o meni. Rekao mi je: ‘Uzeo sam te iz divljine i neću dozvoliti da više patiš’ “, završava svoju nevjerovatnu životnu priču Mauda.
