Ipak, jedan je univerzalan širom svijeta, onaj o (glupim) plavušama koje “pate” zbog nebrojeno mnogo viceva na račun boje kose. Iz tog razloga i naziv izložbe autorice Irene Kolbas u zagrebačkom Etnografskome muzeju “Vic o plavuši – stereotipi u kojima živimo”.
“Žene su kao rodni stereotip gluplje od muškaraca, plavuše su još gluplje, a umjetne su najgluplje. Barbika na plakatu izložbe ‘glumi’ plavušu jer je ideal ljepote, a to su lutke koje čak ni ne mogu stajati”, kaže Kolbas.
Podijeljena na dva dijela, tipični stereotipski i umjetnički antistereotipski za koji je zaslužna Maja Briski, izložba predstavlja stereotipe kao dio nematerijalne baštine. Posljednjih 15-ak godina stereotipe istražuju brojne naučne discipline, što je i inspirisalo kustosicu za ovu izložbu koju je pripremala gotovo tri godine.
“Želim osvijestiti ljude da su okruženi negativnim stereotipima koje treba razbiti. Oni vjerovatno postoje otkad postoji ljudsko društvo, otkad postoje ‘drugi’.
Oduvijek su oni ‘drugi’ bili loši na ovaj i onaj način: prljavi, škrti, glupi, lijeni, zločesti, zapravo su mahom negativne karakteristike vezane uz one ‘druge’. A ti drugi su prve komšije ili građani obližnjeg grada ili državljani susjedne države”, objašnjava.
Ponekad su toliko jaki da ih, kako kaže, uzimamo zdravo za gotovo, a vrlo često nismo ni svjesni u razmišljanju ili djelovanju da razmišljamo i djelujemo upravo pod uticajem stereotipa.
“Koliko se, na primjer, ljudi neće odmaknuti od Roma u tramvaju za svaki slučaj da ne ostanu bez novčanika?! Koliko će ljudi očekivati od lijepe žene da je pametna?”, ističe i dodaje kako stereotipi nastaju kao elementarni strah od nepoznatog, kao odbrambeni mehanizam i ponekad kao “traženje dlake u jajetu drugog”.
