Vrtić i škola, uz porodicu, imaju najvažniji utjecaj na psihosocijalni razvoj djeteta, jer sudjelovanje u igri i svim odgojnoobrazovnim aktivnostima umanjuje osjećaj različitosti i unapređuje osjećaj samopoštovanja i samopouzdanja.
Epilepsija je poremećaj karakteriziran sklonošću ponavljanim napadima koji mogu dovesti do gubitka budnosti ili svijesti, poremećaja kretanja, čula (uključujući vid, sluh i okus), autonomnih i mentalnih funkcija. To je najčešća hronična neurološka bolest od koje pati 0,9 posto stanovništva, među kojima je najviše djece i adolescenata.
Iako mnoga djeca s epilepsijom nemaju većih poteškoća u svakodnevnom funkcioniranju, često nedostatak znanja i neadekvatnog stava prema bolesti mogu otežati njihovo prilagođavanje. Kao rezultat toga, oboljeli mališani izloženi su izbjegavanju, zadirkivanju i isključivanju iz aktivnosti od druge djece.
Uloga obrazovnih institucija
Kao i svako drugo, dijete s epilepsijom želi biti prihvaćeno od okruženja. Vrtić i škola, uz porodicu, imaju najvažniji utjecaj na psihosocijalni razvoj djeteta, jer sudjelovanje u igri i svim odgojnoobrazovnim aktivnostima umanjuje osjećaj različitosti i unapređuje osjećaj samopoštovanja i samopouzdanja.
No, unatoč intelektualnim sposobnostima, određen broj djece s epilepsijom može slabije napredovati u školi zbog smanjenih očekivanja učitelja, negativnih utjecaja napada, nuspojava lijekova ili povremenih izostajanja s nastave.
Edukacija nastavnika i stručnih saradnika u osnovnim i srednjim školama te zdravstvenih voditelja u dječijim vrtićima neophodna je kako bi se mališanima osigurala prva pomoć u slučaju epileptičkog napada do dolaska hitne pomoći, ali i kako bi se osiguralo razumijevanje i prihvatanje od okoline u vrtiću i školi.
Sve planirane aktivnosti usmjerene su prema boljoj informiranosti i razumijevanju bolesti sve s ciljem boljeg shvatanja osoba s epilepsijom.
Proces zdravstvene njege je način rješavanja problema koji je utemeljen na znanju, koji je logičan, racionalan i sistematski, a označava pristup u otkrivanju i rješavanju pacijentovih problema iz područja zdravstvene njege. Problem je ključan pojam u procesu njege, a to je svako stanje koje odstupa od normalnog ili poželjnog i zahtijeva intervenciju medicinske sestre ili tehničara.
Pridržavanjem propisane terapije, usvajanjem određenog načina života i izbjegavanjem provokativnih faktora, mogu se izbjeći napadi ili bar znatno produžiti intervali između njihove pojave.
Njega bolesnika
Radi izbjegavanja faktora koji mogu uzrokovati epileptički napad, preporučljivo je usvojiti nekoliko preporuka:
1. Njega bolesnika zahtijeva cjelokupno praćenje izgleda stanja pacijenta.
2. Bolesnika treba upoznati s mogućnošću vlastitog utjecaja na smanjivanje broja epileptičkih napada.
3. Upoznati ga s najvažnijim aspektima bolesti, šta je, kako nastaje, kako se manifestira, koji su rizikofaktori, objasniti da je to veoma ozbiljno oboljenje koje se da držati pod kontrolom uz redovnu terapiju i prilagođen način života.
4. Bolesnik treba izbjegavati predvidive stresne situacije, nagla uzbuđenja, razočarenja, farmakološke stimulanse, alkohol, opojna sredstva, cigarete.
5. Također, veoma je važno prilagoditi fizičke aktivnosti, ali i izbjegavati treptava svjetla poput onih u disko-klubovima. Ako je osoba osjetljiva na svjetlosni blijesak, pri gledanju u Sunce ili njegov odraz na vodi ili snijegu treba nositi tamne naočale.
Simptomi napada
Neki od simptoma koji prethode napadima su:
1. Osjećaj iskrenja, čudnog mirisa i okusa, bijesa ili iznenadne žalosti
2. Čudni zvučni signali
3. Mučnina s povraćanjem
4. Trnjenje ruku
5. Nemotivirani pokreti
6. Različiti neobični osjećaji
7. Pogrešna percepcija veličine stvari
8. Osjećaj da je nešto već viđeno ili nikad viđeno
9. Osjećaj propadanja
10. Iznenadno lupanje srca
Godišnje se dijagnosticira 2,4 miliona slučajeva
Prema istraživanjima Svjetske zdravstvene organizacije, trenutno oko 50 miliona ljudi u svijetu živi sa epilepsijom. Udio osoba sa stalnim napadima ili potrebom za liječenjem u određenom trenutku je između četiri i 10 na 1.000 ljudi. Broj varira i znatno se povećava u zemljama sa niskom stopom ekonomskog razvoja. Svake godine dijagnosticira se 2,4 miliona ljudi koji pate od epilepsije. Blizu 80 posto njih živi u zemljama sa niskim i srednjim primanjima.
Infekcija, tumor, trauma…
Uzroci epilepsije mogu biti brojni poremećaji srednjeg nervnog sistema (prirođeni poremećaji razvoja, infekcije, tumori, bolesti krvnih žila, degenerativne bolesti – prirođene bolesti propadanja mozga, metabolički poremećaji – poremećaji izmjene tvari, ili traume).
U dječijoj dobi, prema učestalosti, najčešći uzrok je porođajna, odnosno neonatalna trauma, potom poremećaji razvoja krvnih žila, prirođena oštećenja, povrede glave, infekcije, novotvorevine ili tumori. U odrasloj dobi najčešći su uzrok moždani udari, povrede glave, intoksikacije, odnosno prekomjerno konzumiranje alkohola i/ili droga, tumori i infekcije.
Međutim, značajan broj epilepsija su tzv. idiopatske (s nasljednom osnovom) i kriptogene (skrivenog, nevidljivog oštećenja)
