U zaboravljenoj torbici oficira UNPROFORA-a (zaštitne snage UN-a) 1997. godine, na jednom od sastanaka sa domaćim političarima u Sarajevu, pronađen je veoma važan dokument. U njemu je doslovno napisano da se na sve načine, putem svih vrsta medija, mora kompromitovati u javnom životu, i to pod hitno, svaki Bošnjak koji bi u datom momentu za sobom mogao imati više od par desetina hiljada političkih pristalica. Onemogućavanje političkog jedinstva Bošnjaka je apostrofirano kao prioritet za koji postoje uvijek spremne finansije!
Iz tog razloga, od završetka agresije do danas, nikada nije prestalo blaćenje, omalovažavanje i doslovno političko uništavanje bošnjačkih političara, čemu smo svjedoci. Za razliku od druga dva naroda čiji prvaci javno ruše državu Bosnu i Hercegovinu, „problem“ su bili redom: rahmetli Alija Izetbegović, Haris Silajdžić, reis Mustafa Cerić, Ejub Ganić, Edhem Bičakčić, Hasan Muratović, Nedžad Branković, Hasan Čengić, Izudin Kapetanović, Omer Behmen, Safet Oručević, Vahid Hećo, Bakir Izetbegović . . . Javni i privatni TV servisi, kao i dnevna i „žuta“ štampa skupa sa portalima, su veoma istrajni i disciplinovani na zajedničkom, dobro plaćenom, zadatku obezglavljivanja Bošnjaka. Svaki put, naročito nakon izbora, napada se na one koji su evidentno postali „opasnost“ izdajnicima Bosne. Nije potrebno naglašavati koliko su u ove intrige umješani i prsti naših „dobronamjernih“ komšija i susjeda koji sve čine da nam njihove sluge, a bosanski „kvislinzi“ pored ovog zadatka, zaustave i dotok kapitala, pogotovo onog sa istoka.
Šta za jedan narod znači nemati narodne prvake, ljude od harizme? U najkraćem, to je njegova politička smrt i državni krah. Na red za „odstrjel“ u međuvremenu, pristigla je nova generacija Bošnjaka od ugleda koju predvode Dino Konaković, Semir Efendić, Salmir Kaplan, Denis Bećirević. . . Neka su prokleti svi koji učestvuju u zavjereničkom nedjelu njihove političke eliminacije. A i oni Bošnjaci koji to mirno gledaju, mada mogu djelovati, bilo kako! Jer sada se sve zna. Maske su pale. Budućnost je u pitanju!
Piše: Sead Zubanović
