“Važno je učestvovati!” To je moto olimpijskog pokreta. U antička vremena sportisti se nisu pridržavali fair-playa. Prezentacija atraktivnih, snažnih tijela otvarala je put i do preuzimanja društveno važnih pozicija.
Olimpijske igre današnjice malo toga imaju zajedničkog s igrama održavanima u antičkim vremenima. To su dva različita svijeta, tvrdi njemački historičar prof. Christian Mann sa Sveučilišta u Mannheimu. Kao dokaz navodi aktualni olimpijski moto “Važno je učestvovati”, prenosi agencija dpa.
“Stari Grci na to bi se samo nasmijali”, izjavljuje njemački stručnjak uoči Međunarodnog olimpijskog dana (6. aprila), koji podsjeća na početak “moderne” Olimpijade, odnosno na prve Olimpijske igre savremenog doba 1896. u Atini.
Profosor Mann je uzgred šokiran idejom da se hrvanje izbaci s popisa olimpijskih disciplina. Hrvači su, kako on argumentira, bili veliki junaci antičkog sporta. Njihova slava je trajala stoljećima. Sjetimo se samo slavnog Milona iz Krotona, on je desetljećima bio nepobijeđen. “Izbriše li se hrvanje s liste, to je znatan odmak od izvornih olimpijskih disciplina, od toga da se njih štiti i jača”, kaže Mann za dpa.
Bodovi? Kakvi bodovi?!
Za razliku od današnjih pravila, u antičkim vremenima u popularnim borilačkim disciplinama poput hrvanja ili boksa o pobjedniku nisu odlučivali bodovi. Bodova jednostavno nije ni bilo. U boksu se borba vodila sve do knock-outa (ili sve dok jedan borac ne preda meč). U hrvanju je pobjeđivao borac koji je kao prvi tri puta uspio srušiti svog protivnika na koljena.
Bila su to, ne smije se zaboraviti, i prilično surova vremena. U antičkim borbama je, koliko je poznato, zabilježeno desetak smrtnih slučajeva. Nisu postojale ni klase (po težini) koje danas poznajemo većina hrvača je imala figuru današnjih sumo-boraca.
Olimpijski stručnjaci mnogo toga su saznali o antičkim olimpijskim vremenima, ali na jedno pitanje još nemaju pouzdan odgovor. Zašto su antički sportaši obavezno morali nastupati goli? To nije jasno, priznaje Mann. Nesporno je da je prezentacija atraktivnih, snažnih tijela otvarala put i do preuzimanja društveno važnih pozicija. “Tjelesna ljepota je bila ulaznica u drugi život”, tvrdi Mann.
Muški svijet
Antički svijet sporta je bio isključivo muški svijet. Udate žene nisu se smjele pojaviti na tribinama, u gledalištu. Da je sport muški svijet, tu je ideju dijelio čak i utemeljitelj moderne Olimpijade Pierre de Coubertin, tvrdi njemački stručnjak.
“On uopšte nije razmišljao o ženama kao o sportiskinjama”, dodaje Mann.
