Čudan smo mi narod, uvijek se sjetimo nekih događaja iz prošlosti, o njima pričamo, ali o njima malo razmišljamo u sadašnjosti. Analiziramo i divimo se još uvijek Prvom zasjedanju ZAVNOBIH-a, a zaboravljamo podvige mladih iz narodnooslobodilačke borbe.
Vjerovatno ciljano, jer sada više i nema Jugoslavije. Lijepo je sjećati se tekovina ZAVNOBIH-a, ali nepošteno je ne spomenuti heroje i heroine iz BIH. Svi su oni bili naši, bez obzira na svoja imena i prezimena. Bili su mučeni, stradali su u Drugom svjetskom ratu. Među njima, ima mnogo junaka i junakinja. Zašto više niko ne spominje te legende?
Bitna je Rezolucija ZAVNOBIH-a, Proglas narodima BiH, kada zatreba….
Heroji i heroine za pamćenje, a iz BiH
Mnogi muškarci i žene, koji su rođenjem bili vezani za BiH, bili su aktivni učesnici/e Drugog svjetskog rata. Neki od njih su odlikovani i ordenom narodnog heroja. Danas su nepravedno na marginama povijesti, skoro su i zaboravljeni. Za neke od njih i ne znaju ove mlađe generacije, jer njihovih imena i nema u udžbenicima.
To je usud kreacije društvene svijjesti i inertnosti naroda BiH prema narodnooslobodilačkoj borbi, herojima i heroinama. Ali, ako je BiH opstala, bez obzira na dešavanja u prošlosti, preživjeti će to i zabilježeni, a marginalizirani.
Prema podacima iz publikacije Heroji narodnooslobodilačke borbe, orden narodnog heroja dobile 1.322 osobe, a od toga 1.231 muškarac i 91 žena. Negdje oko 100 bilo ih je iz BiH. Literatura daje podatak, da je ukupno od 91 žene koje su proglašene narodnim heroinama, 10 bilo iz BiH.
Međutim, u analiziranim izvorima se ne daje konkretan spisak tih junakinja. Ali, izdavajaju se ove borkinje: Milka Bosnić, Danica Materić, Marija Bursać, Lepa Radić, Dragica Pravica, Rada Vranješević, Vahida Maglajlić, Ravijojla Janković Rava, Radojka Lakić.
Neviđeni inat
Neke od narodnih heroina i heroja poginuli su od posljedica egzekucije u zatvorima ili logorima. Jedna od njih imala je 17 godina. Poslije trodnevnog zlostavljanja za kaznu osuđena je od Nijemaca vješanjem u Bosanskoj Krupi. Izjava SS pukovnika Šmithubera od 11. februara 1943. govori o egzekuciji „Banditkinje“, zapravo potvrđuje njen neviđeni inat.
Takva je bila Lepa Radić, mlada, a ponosna i prkosna. Jedna Hercegovka postala je živuća legenda. Dragica Pravica iako je bila uhapšena krajem 1942. godine, unatoč mučenjima koje je doživjela, nije odala informacije koje su tražili od nje, strijeljanja je 27. jula u selu Ljubomiru. Za narodnu heroinu proglašena je 8. juna 1945. godine.
Nijedna od njih, ni Vahida Maglajlić, ni Radojka Lakić……, ne zaslužuju zaborav. Nečovječno je ne prisjetiti se hrabrih, istrajnih i požrtvovanih.
Današnje društvo postalo je nepravedno, nazainteresovano i za prošlost. Ono se i više i ne sjeća ni njihova imena. Njima ništa i ne znače: ni Avdo Humo, ni Masleša, ni Kosta Bjelogrlić, Salihagić Himzo, Mladen Stojanović, ni mnogi drugi.
I ne zanima ih što je neko od njih bio vijećnik i član ZAVNOBIH-a. Mrtvi su, a sad je drugo vrijeme, nije trenutak ni za sjećanje, pa ni na 25. novembar. Još mi ne znamo ni da cijenimo vrijednosti iz prošlosti.
Kako onda i možemo steći iskustvo u sadašnjosti, kad smo još uvijek pogubljeni, posvađani i zaglibljeni u procjepu između dva vremena?
