Masovna je pojava da se razvedene žene s djecom opet prije udaju nego one cure kojima je i vakat da se udaju. Hop-cup skoče mačke na svog miša i nema tu trta mrta. Utrpaju se dok si rek’o piksla… Kako majkumu?!
Piše: Indira KUČUK-SORGUČ
“Bogme ga zgombala ona s prikolicom. Onakav momak, upis u svakom pogledu, i zap’o šaka jednoj udavanoj, razrađivanoj, koja uza se pride i paket od šest godina nosi – čulo se po mahali kad se jedan mlad, zdrav i prav momak oženio ostavljenom ženom, koja mu je u nasljedstvo donijela prvačića”, prenosi “Haber.ba“…
Sličnu stvar mi nekidan prepričava drugarica: “Svaka joj čast. Maznu ona s 36 godinica njega od 28 i još mu donese na naselje 14-godišnju pubertetsku neman. Ima da se o sebi zabavi.”
Pa se i sama sjetih da mi se u familiji isto dogodilo. Spoprnja mi rođaka jedna takva, doduše dvije-tri godinice mlađa od njega, i donese mu curicu od šest godina. Ona sva nekakva tuhafli, rek’o bi čovjek ne zna se ni hljeba najest’, nit’ romori nit’ govori, ali dok si reko keks, on stade pred matičara. A iza njih mala djeveruša u roza haljini koja joj se zategla preko šlaufa samo što ne prsne k’o balon na žezi.
“Šta ćeš, dijete voli slatko i to na tone. A ne dô ti Bog da s nekim drugim djetetom podijeli te slatkiše, nema šanse. Pokupi sve što je dobila i zabije se u nakav ćošak i jede dok joj čokolada iz želuca ne izbije na usta. Ma ja – a mati sretna kad je svom “dijetu” mogla sve priuštit’”, komentariše mi tetak.
Eh, moj je rođak baš dobio zanimaciju – ljepota živa.
Ali, k’o što vidimo iz priloženog, nije jedini. Masovna je pojava da se razvedene žene s djecom opet prije udaju nego one cure kojima je i vakat da se udaju. Hop-cup skoče mačke na svog miša i nema tu trta mrta. Utrpaju se dok si rek’o piksla. Samo se okrenite oko sebe i skužit ćete odmah o čemu vam pričam. Možete zaviriti i u novine, takvi parovi nisu rijetkost.
I, onda se, naravno, nameće pitanje: Kako?! Kako, majkumu?!
‘Vamo cura dobrih k’o dobar dan na bacanje – a frajera njihovog života nema, ni za iladža. Gdje su? Eno ih u naručju onih dama “s greškom”. Pitanje svih pitanja je šta im to one rade. Šta momke njima privlači. Šta su namirisali ti pećinski mužjaci?
I krenula sam u istraživanje.
Prvo sam upitala posrnulog rođaka, koji je pred rastavom sad i pojma nema šta mu se dogodilo. Kaže da se zaljubio u njenu majčinsku figuru. Da bi se vrlo brzo uspostavilo da je to njegov privid. On je vidio ono što bi volio da vidi. On je vidio već sad ono što bi volio da je njihovo sutra. Vidio nju k’o majku a sebe kao brižnog patera familiasa.
Hajd’, dobro. Ima tu logike – prvo znaš da ta žena može rodit’, a onda i da može biti dobra majka pa ako je dobra s djetetom drugog oca, valjda će biti i s vašim.
Onda mi je slično rek’o i jedan jaran koji je mog’o bit’ s vanserijskim curama od Parkuše do Bosne, ali eto nije.
Vezala ga jedna finćukasta žena, izbjeglica iz Istočne Bosne, koja se rastavila od svoje prve ljubavi i sa sinom od 13 godina ušla u život ovog mog druga. Odmah ga uselila u svoj stan i nametnula mu porodične obaveze.
I dok je on vodio u školu malca, radio mu zadaće, pis’o lektire i priprem’o za nake školske nastupe, ona je stalno po bolnicama hodala. Nalazi joj ekstremno loši. Uvijek ona ima što niko drugi nema i vazda joj fali naka krvna boba da bi sve bilo u normali.
On je, naravno, o njoj prič’o sve u superlativu, a pogotovo sad mu je zabremedet kad treba da dobiju njihovo dugo očekivano dijete.
Mora tu biti još nešto osim muške želje za potomstvom kad vidi plodnu ženu. Mora tu biti i do pristupa.
“Znaju one znanje”, kaže mi jaranica koja je izbliza gledala jedno takvo rađanje ljubavi između rastavljene žene s djetetom i slobodnog momka.
“Dijete se odmah pokaže. Ispriča se priča o tome da ona nije nikakva šuša kojoj je potrebno muško da nju i dijete hrani. Da može sve sama, što je i dokazala. A onda mic po mic, šetnjice s djetetom po parkiću, Pionirska dolina, pažnjica po pažnjica i eto, uvede ga u svoj svijet. A muško, koje, hvala Bogu, ne može da rodi, može zato očinsku ljubav i na tuđem djetetu pokazat’. Ako se na tuđem dokaže, tek kako će na svome!”, zaključi ona.
I tako dobije “paket aranžman”. Osladi mu se “žena s greškom”, jer ko ne ljubi grijeh? Ko ne želi grešna insana na pravi put okrenuti? I pritom sebi zasluge namaći?
Iako stoji ona priča da bi muškarac najviše volio da je prvi u životu svoje drage, a žena bi najradije da je posljednja, svi bismo mi htjeli da popravimo tuđe živote. I da oživimo mrtvace.
Sve s ciljem svog duševnog zadovoljstva.
A zadovoljstvo je još veće ako dođe vrijeme pa se to i dotičnoj nabije na nos. Pasjaluci tipa: “Gdje bi bila da te ja nisam pokupio?! Smucala se od ruke do ruke… itd.”
A opet nešto kontam. Sve je do žena. Bezbeli iz ovih iskustvo progovara. I stečena ženska manipulativnost. Nemaju one više želje da curuju. A to muško hoće da s mamine tople juhice odmah pređu na ženinu još mirisniju čorbu. Da im prijelaz ne bude bolan. Ma, zapravo, da ga i ne osjete.
A s druge strane, ko će čekat’ da se cura nauči šta mušku treba?
