U dobi od dvije i tri godine, nakon što ih spremimo na spavanje, neka djeca običavaju iskakati iz kreveta, izlaziti iz sobe i tražiti društvo roditelja.
Traže vodu ili govore da im se piški, iako nisu pili puno ili su neposredno prije spavanja obavili nuždu. Vi im, barem prvi put, zavedeni nevinim licem date vodu ili ih otpratite u kupatilo, ali problem se javlja kad tu taktiku počnu često primjenjivati.
Dijete, jasno je, ili želi spavati s roditeljima ili želi provesti barem još malo vremena u njihovom društvu. Kako biste izbjegli takvu situaciju, važno je staviti dijete na spavanje s puno strpljenja, a ako napusti krevetić i pojavi se u vašoj sobi, nemojte se ljutiti na njega, jer ćete time pogoršati njegovo nezadovoljstvo, već ga ponovo “spremite” na spavanje, nježno ali odlučno.
Ima noćne more
Nakon što navrši godinu dana vaše se dijete može probuditi plačući, tjeskobno zbog proživljene noćne more. Kada se to dogodi, prisjetite se kako se osjećate nakon ružnog sna i pokušajte ga umiriti, zagrliti, utješiti…
Važno je izbjegavati, čak i kada su veći, horor priče i horor filmove, posebno neposredno prije spavanja.
Ima halucinacije
Djeca između šest i petnaest godina često ih imaju, a najčešće su vizualne ili auditivne i uvijek su povezane s iskustvima proživljenim tokom dana, poput filmova, knjiga, televizije… U pravilu, kad se probude, ne sjećaju ih se.
Noćni strah ili noćna mora
Ako je riječ o noćnom strahu, dijete se nenadano budi, vičući u panici. Prestravljeno je, uznemireno i iznenađeno. Često je oznojeno, blijedo, ubrzano diše i srce mu snažno lupa. Nakon nekoliko minuta ponovo će zaspati, a idućeg jutra više se ničega neće sjećati.
Taj se problem obično javlja kod djece između dvije i dvanaest godina, a prolazi i rješava se spontano te rijetko zahtijeva intervenciju doktora.
Ako ste mislili da samo odrasli imaju problema sa snom, onda griješite
Statistike ne lažu, a zna se da su poremećaji u spavanju, uz poremećaje u prehrani, najčešći problemi koje susrećemo u pedijatrijskim ordinacijama, posebno kod djece mlađe od dvije godine.
Poznato je da djeca s poremećajima u spavanju teže sazrijevaju.
Često je njihov karakter vrlo težak te se brzo i lahko naljute.
Otuda i važnost da se uspostavi rutina spavanja od najranije dobi.