Mlada je. Lijepa. Diplomirala je i kompjuterska je inženjerka. Ona je takođe izraelska parlamentarka – i razlog zašto sam na ivici da spalim svoj izraelski pasoš. Jer iza tog nevinog lica vreba Anđeo smrti. Ayelet Shaked predstavlja ekstremno desnu stranku Jevrejski dom (Jewish Home) u Knessetu. To znači da je ona ekstremnije desno od Benyamina Netanyahua, za slučaj da ste pomislili da to nije moguće.
U ponedjeljak je napisala na svojoj Facebook stranici: “Iza svakog teroriste su desetine muškaraca i žena, bez kojih se on ne bi uključio u terorizam. Svi su oni neprijateljski borci, i njihova krv će biti na glavama sviju njih. Ovo podrazumijeva i majke mučenika, koje su ih ispratile u pakao sa cvijećem i poljupcima. Trebalo bi da idu stopama svojih sinova, to bi jedino bilo pravedno. Trebalo bi da odu, kao što bi trebalo da sa njima nestanu i te kuće u kojima su gajili zmije. U suprotnom, u tom leglu će se izleći još malih zmija.”
Nedjelju dana ranije, neposredno prije nego što će 17-godišnji Mohammed Abu Khudair biti uhvaćen i živ spaljen, Shaked je napisala: “Ovo nije rat protiv terora, niti rat protiv ekstremizma, čak ni protiv palestinskih vlasti. Realnost je da je ovo rat između dva naroda. Ko je neprijatelj? Palestinski narod. Zašto? Pitajte njih, oni su počeli.”
Dakle, čak i prije nego što je dječak nastradao užasnom smrću, ona ga je proglasila neprijateljem, a nakon toga, bez očigledno ikakvog osjećaja krivice ili žaljenja, pozvala na ubistva nevinih žena i nerođene djece.
Natjerala me da mislim o sestri moje majke, Klari i njeno troje male djece koja su živjela s njom u Krakovu 1939. godine kada su Njemci napali. Odlučili su da su Jevreji – svi Jevreji – neprijatelji i da ih treba eliminisati, ne samo žene i male zmije koje su podizale. “Zašto? Pitajte njih, oni su prvi počeli”, rekli bi nacisti da ih je neko pitao.
Nikada nisam srela Klaru ni njenu djecu, nestali su 1942. godine. Upoznala sam ujaka Romeka, koji je preživio radeći u fabric i Oskara Schindlera, i njegovu suprugu Yetti koja je preživjela jer je govorila dobro njemački i umijela da se pretvara da je dobra Njemica koja je izbacila svog poljskog Jevreja muža, smijući se ljubazno svakom nacisti na kojeg je naišla. Brat mog oca, Shmuel i njegova porodica takođe su stradali prije mog rođenja, uhvaćeni su u Holandiji, gdje su pobjegli iz Berlina, i završili su u istom logoru u kojem je umrla Anna Frank.
Znam šta znači biti bespomoćna žrtva, živjeti i umirati pod rasističkom čizmom, i znam da današnji Izraelci više nisu žrtve, nego počinioci u trenutnoj krizi. Da, Hamas su užasne, mržnjom ispunjene ubice i žale što nisu napali Izrael, da su samo imali finansije ili sredstva za to. Međutim, ostaje činjenica da je Izrael taj koji ima tenkove, bombardere, artiljeriju, nuklearne glave i raketnu odbranu Golijata, dok obični stanovnici Gaze nisu imali ništa do unazad nedjelju dana, a danas imaju još manje, s obzirom na to da su im škole i bolnice bombardovane.
Shaked je dobila šta je htjela: broj mrtvih u Gazi se približava broju 100, jedno od četvoro je djete. Stotine je povrijeđenih, na mjestima gdje su bombardovane bolnice, a medicinske pomoći je sve manje.
U Izraelu, uprkos svim naporima Hamasa, nije zabilježena ni jedna žrtva, čak ni neko sa ozbiljnijim povrijedama, mada je jedna svadba prekinuta zbog čega je završila u TV vjestima.
Dok bombe poput kiše padaju na Gazu, izraelski tinejdžeri tvituju selfije oskudno odeveni, uz političke poruke. U dva sada izbrisana tvita, jedan je napisao: “Smrt svim Arapima, vi trandže”, dok je u drugom ustvrdio: “Arapi, bili paralizovani i umrli u velikim mukama!” Druga tinejdžerka je napisala tvit “Smrt j**enim Arapima” i prikačila sliku svojih prijateljica kako puće usne.
Gledajući ova anđeoska lica zla sa genocidnom retorikom, uzela sam svoj izraelski pasoš i kutiju šibica. “Ne u moje ime, ljudi. Ne u moje ime!”
Piše: Mira Bar Hillel (The Independent)
