“Više nisam želio živjeti u Berlinu”, kaže Florian Schmitz. On od 2013. godine živi u Solunu u Grčkoj. Priča da je u Berlinu bilo teško naći posao. “Bilo je puno takvih kao ja i još deset drugih su imali iste ideje”, objašnjava ovaj 35-godišnjak koji je završio studij komparativne književnosti, španjolskog jezika i književnosti Latinske Amerike. Sve to je kod njega izazvalo toliko nezadovoljstvo da je postao depresivan.
Najprije je razmišljao o tome da preseli u Argentinu. No onda je u Berlinu upoznao svog životnog partnera grčkog podrijetla i s njime otišao u njegovu domovinu. Bilo je to u prosincu 2013. Florian Schmitz je bio jedan od 140.000 Nijemaca koji su te godine Nijemci u svijet trbuhom za kruhomodselili u inozemstvo.
On se uklapa u sliku tipičnog njemačkog iseljenika koji je opisan u studiji koju su zajednički izradili Zaklada za integraciju i migracije, Savezni institut za istraživanja stanovništva te Sveučilište Duisburg-Essen. Nezadovoljstvo poslom i životom u Njemačkoj, želja za novim iskustvima, životni partner iz inozemstva – to su najčešći motivi za odlazak iz Njemačke. Stupanj obrazovanja iseljenika je nadprosječan, uglavnom se radi o mlađim ljudima. Velik dio njih su akademski obrazovani i zauzimali su vodeće položaje.
“To nisu samo gubitnici”
Dvije trećine ispitanika je navelo da u inozemstvu imaju bolje ili čak daleko bolje plaće nego u Njemačkoj. Plaće su manje samo kod 13 posto ispitanih iseljenika. Nasuprot tome, društveni život iseljenika se uglavnom pogoršao budući da su zbog selidbe izgubili prijatelje i poznanike. Kod onih koji se vrate u Njemačku događa se suprotno: manje zarađuju, ali imaju više prijatelja.
Za razliku od doseljenika, iseljenici su do sada rijetko bili tema znanstvenih studija. Ova studija nije reprezentativna, priznaje jedan od autora Marcel Erlinghagen. Stručnjaci su ispitali 1.700 iseljenika i doseljenika. Direktor Saveznog instituta za istraživanja stanovništva Norbert Schneider kaže da se u medijima često stvara pogrešna slika: “Pogrešno je uvjerenje da su iseljenici oni koji su doživjeli neuspjeh. Isto vrijedi i za povratnike.”
Između 1967. i 2013. godine iz Njemačke se iselilo oko 1,4 milijuna Nijemaca više nego što ih se vratilo. Najomiljeniji ciljevi iseljenika su prije svega Švicarska, SAD, Austrija, Poljska, Velika Britanija, Španjolska i Francuska. Iz godine u godinu raste i broj iseljenika i broj povratnika. Znanstvenici kao razlog navode međunarodnu mobilnost. U studiji se također zaključuje kako se uglavnom ne radi o trajnom iseljavanju visoko kvalificiranih Nijemaca, nego da oni u inozemstvu uglavnom žive samo određeno vrijeme. Unatoč tome, znanstvenici preporučuju posebne programe za povratnike, kakvi već postoje u drugim zemljama. Jer, postoji velika globalna konkurencija za stručnu radnu snagu, a osim toga, povratnici često iz inozemstva donose i dodatna iskustva i kvalifikacije.
Skoro polovica iseljenika se želi vratiti
U studiji se navodi da se oko 41 posto iseljenih Nijemaca jednog dana želi vratiti u domovinu. Trećina njih bi radije ostala u zemlji u koju su se iselili, a četvrtina je neodlučna.
Iseljenikom se smatra osoba koja je svoj život potpuno organizirala u inozemstvu. To je učinio i Florian Schmitz. On u Grčkoj ne zarađuje više nego u Berlinu, ali se zato osjeća korisnim. U Berlinu je samo neko vrijeme imao stalno radno mjesto, obično je uglavnom radio honorarno i sve češće patio od depresije.
U svojoj novoj domovini sada radi na organizaciji Festivala dokumentarnog filma u Solunu i ima svoj blog na internetu. “Pisati blog odavde ima smisla”, kaže Florian Schmitz. On smatra da mediji u krizi eura često pružaju površne ili pogrešne informacije o Grčkoj. Osim toga, ponovo osjeća volju za pisanjem, koja ga je u Berlinu bila napustila, i sada piše roman.
U studiji o migracijama također se iznosi i zaključak da je kod 40 posto povratnika u Njemačku motiv za povratak isti kao i kod onih koji se iseljavaju: nezadovoljstvo.
Florian Schmitz još ne zna hoće li zauvijek ostati u Grčkoj. No trenutačno ne razmišlja o povratku u Njemačku. Radije bi odselio u neki drugi dio svijeta. “Uvijek sam imao želju otići nekuda”, kaže Schmitz.
