Test na korona virus može se razviti za 24 sata; zašto onda neke zemlje još imaju problema s postavljanjem dijagnoza?
U prvoj sedmici januara, pojavili su se izvještaju da su deseci ljudi u Kini oboljeli od tajanstvenog oblika upale pluća. Neki su bili u kritičnom stanju, a neki su imali invazivne lezije na oba plućna krila.
Hiljade kilometara dalje u Berlinu, njemački naučnik Olfert Landt to je odmah shvatio ozbiljno, piše CNN, prenosi Hina.
On se 30 godina bavi dijagnosticiranjem novootkrivenih zaraznih bolesti, uključujući SARS. Želio je izraditi test kako bi pomogao liječnicima u dijagnosticiranju bolesti i želio je to učiniti brzo.
Virolozi obično čekaju dok se ne sekvencira genetički materijal novog virusa kako bi počeli raditi na testu. Ovaj put, Landt i njegova kompanija sa 30 uposlenika TiB Molbiol nije čekala.
Do 9. januara izradili su prvi test, a reference su im bili SARS i drugi poznati korona virusi.
Zajedno sa naučnicima iz mjesne bolnice izradio je tri testa, što znači da su, nakon što se objavi sekvenca, mogli izabrati onaj koji je najpouzdaniji.
Landt je 11. januara poslao svoj test tajvanskom Centru za kontrolu bolesti i dijagnostičkoj firmi Roche u Hong Kongu. Nije mogao znati sa sigurnošću hoće li biti dobar i nije čak niti pripremio upute. Ispostavilo se da je test bio savršen.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) već je 17. januara službeno objavila Landtov protokol.
Test za 1,6 eura
Landt procjenjuje da je do kraja februara proizveo četiri miliona testova i još po 1,5 miliona svake sedmice od tada.
Svaki komplet, koji se sastoji od 100 testova, prodao je za 160 eura naručiteljima u Saudijskoj Arabiji, Južnoafričkoj Republici, Australiji i Evropi, a njegovo dvoje odrasle djece pomagalo mu je pakirati ih.
Njegova supruga, koja radi u kompaniji 15 godina, također je pomogla.
“Ne radim to radi novca. Da, uzimam novac, to je pošteno jer radimo dobar posao”, rekao je. “Ali u konačnici, nama novac ne treba”.
Kad je u pitanju zaustavljanje širenja pandemije, testiranje je ključno.
Ako se potvrdi da je osoba zaražena, može brzo u izolaciju i na liječenje ako je potrebno. Tako je rekao i glavni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Tedros Adhanom Ghebreyesus ranije ovaj mjesec: “Imamo jednostavnu poruku za sve zemlje: testirati, testirati, testirati”.
Ali gotovo tri mjeseca nakon što je Landt primijetio izvještaje o tajanstvenoj bolesti, zemlje širom svijeta još imaju problema s provođenjem testiranja na Covid-19, kako je nazvana zarazna bolest koju izaziva novi korona virus.
Neki testovi su netačni, druge se dugo vremena razvijalo, a sada kompanije koje se time bave upozoravaju da imaju opasno malo materijala za njihovu izradu.
Čak i besplatno
U Hong Kongu, virolog Leo Poon također je u januaru u pratio razvoj situacije.
Kao i Landt, godinama se bavi infektivnim bolestima. Godine 2003. njegova ekipa naučnika sa Hongkonškog univerziteta utvrdila je da je SARS, koji se pojavio godinu dana prije u matičnoj Kini, korona virus.
“Zato što smo sve to već prošli, znamo kako je važno imati dobar dijagnostički test”, rekao je. “Zato smo u biti pokušavali posao obaviti što je moguće prije.” Suprotno od Landta, Poon je čekao sekvencu.
Svi oblici života imaju jednu vrstu molekule koja nosi genetičku poruku. Kod ljudi, i većine živih bića, to je DNK, genetički materijal koji određuje da imamo dvije noge i hodamo uspravno. Mnogi virusi, uključujući hepatitis, ebolu i bjesnoću, umjesto DNK imaju RNK molekulu koja je također nukleinska kiselina koja nosi genetičku informaciju.
Preko granice u matičnoj Kini, naučnici su radili na identificiranju RNK novog virusa. Sekvencionirani genom novog virusa objavljen je 11. januara na ‘open-source’ stranici virological.org, a njegovo je otkriće pripisano Zhang Yongzhenu, profesoru sa šangajskog univerziteta Fudan.
Kada je Zhang objavio sekvencu, Poonova ekipa počela je s radom.
Prvo su se fokusirali na RNK novog korona virusa i odlučili da će njihov test ciljati dijelove koda koji su slični RNK-u korona virusa SARS-a, dijelove za koje je manje vjerovatno da mutiraju, budući da su oni neophodni virusu. Potom su izradili test.
Ali dok kompanije kao što je TIB Molbiol zarađuju novac od svojih testova, Poon i njegova ekipa prerasporedili su novac od svojih drugih projekata na testove za Covid-19 i u biti rade besplatno.
“Nemamo novac, nemamo resurse”, rekao je Poon. “Distribuiramo ih jednostavno iz svoje dobre volje”.
Drugi također daju važne informacije besplatno. WHO navodi sedam protokola na svojoj internetskoj stranici – upute za naučnike koji se nadaju da će razviti vlastiti test. I Landtovi i Poonovi testovi detaljno su prezentirani.
“Nije nam stalo do zaštite intelektualnog vlasništva u ovoj javnozdravstvenoj krizi”, rekao je Poon.
“Ono što nas potiče na ovaj rad je da pokušamo reagirati na infekcije kako bismo mogli spasiti više života”.
Zašto ne mogu i drugi?
To postavlja važno pitanje: ako se test može razviti tako brzo i jeftino, zašto neke zemlje imaju još problema s testiranjem?
Lako se vidi kako je Landtov i Poonov rani rad pomogao drugim zemljama da dobiju na vremenu i pripreme se za izbijanje zaraze. Ali ni Landt ni Poon nemaju kapacitete da proizvedu dovoljno testova za cijeli svijet.
A postoje i drugi razlozi zašto svijetu treba više vrsta testova.
Kao prvo, naučnici ne mogu sa sigurnošću odmah znati hoće li njihov test biti pouzdan. U SAD-u je, naprimjer, pogreška u proizvodnji izazvala zastoj u testiranju. Da su svi na svijetu ovisili o tom jednom testu, to bi stvorilo još veći problem.
Drugo, virus bi mogao mutirati tako da neki test više ne djeluje. Ako test cilja “N” gen koronavirusa, a virus mutira tako da taj gen više ne postoji, tada test neće prepoznati virus.
Postoji i mogućnost da test koji nije dobar u jednoj zemlji može biti dobar u drugoj, rekao je William Rawlinson, direktor Laboratorija za serologiju, virologiju i OTDS, koji provodi dobar dio testiranja u australskoj državi Novi Južni Wales.
Ako, hipotetski, prisutnost denge groznice uzrokuje da test nije pouzdan, a zemlja ima visoku stopu denge groznice, tada bi test mogao davati visoku stopu lažnih negativnih rezultata, rekao je.
Kada postoji više vrsta testova, to smanjuje pritisak na proizvođače i opskrbni lanac, jer različiti proizvođači testova mogu koristiti različite materijale.
Propuštena prilika
Maureen Ferran, vanredna profesorica biologije na Rochester Institute of Technology, rekla je da je testiranje moglo promijeniti stopu zaraženosti u SAD-u.
“Da smo ranije bolje provodili testiranje, mogli smo zaista promijeniti stopu zaraženosti. Ali ne možemo se vratiti unazad”, rekla je.
“Moramo samo ići naprijed, učiti od ovoga i ne dopustiti da se ponovi”.
Jednostavno rečeno, neke zemlje propustile su priliku pripremiti se koju su im pružili Poon i Landt.
I SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo kritizira se što su kasno počeli testirati i što ne testiraju dovoljno ljudi.
Američki Centri za kontrolu bolesti (CDC) i laboratoriji javnog zdravstva testirali su više od 71.000 uzoraka, navodi se na CDC-ovoj internetskoj stranici.
Do 22. marta, Ujedinjeno Kraljevstvo testiralo je 72.818 ljudi. To je u oštroj suprotnosti s drugim zemljama.
Na Islandu, zdravstvene vlasti poduzele su širok ‘screening’. Do 21. marta testirano je više od 9.700 stanovnika od ukupno 350.000.
U Južnoj Koreji, vlada je učinila testiranje nevjerovatno dostupnim, uključujući drive-in laboratorije. Zemlja je tako testirala više od 300.000 ljudi, a ima 52 miliona stanovnika.
Poon je kazao da postoji niz razloga zašto su neke zemlje kasno počele testirati, neki su praktični, neki administrativni.
Za provođenje testiranja potrebni su ljudi koji to znaju raditi, prava oprema i pravi materijali, a ako toga nema, to može biti razlog kašnjenja.
U SAD-u postoji i dodatna birokratska zamka. U nekim zemljama, testovi se mogu koristiti gotovo odmah jer imaju drugačija pravila za emeregentne bolesti.
Virus za preživljavanje treba kontakt
Ljude kao što je Landt politička pasivnost frustrira. Prisjeća se kako je početkom februara bio u operi u Minhenu, kada je u tom gradu vrlo malo ljudi bilo zaraženo i slučajno ugledao njemačkog ministra zdravstva.
“Trebali biste reći javnosti da je to ružna bolest”, rekao mu je. “Nemojte im govoriti da je to samo nešto u Kini”.
Ali njemačka vlada sporo je poduzela ključne mjere, kao što je smanjenje socijalnog kontakta. Sada ima više od 29.000 zaraženih.
“Virus mora putovati da bi preživio” rekao je Landt. U suprotnom će ili ubiti svoga domaćina ili će domaćin ubiti njega imunološkim sistemom.
“Ako smanjite kontakte s drugim ljudima, virus nema kud. Inače će jedan zaraženi zaraziti još dvoje, a to je poput atomske bombe, to je eksponencijalna krivulja”, rekao je.
“Samo testiranjem možemo identificirati zaražene i izolirati ih kako bismo spriječili širenje zaraze na druge”, zaključio je.
