Zijevanje je nesvjesni refleks koji se prvenstveno javlja kada nema dovoljno kisika u našem tijelu.
Ako osjećate dosadu ili umor, vaše će se disanje usporiti i to će uzrokovati nedostatak kisika. Tada počinjete zijevati kako biste udahnuli više zraka i nadoknadili kisik. Smatra se da zijevanje pomaže i hlađenju mozga, kako bi se izbjeglo njegovo pregrijavanje. Zato ljudi češće i više zijevaju ljeti, a manje tokom zime.
Zijevanjem se poboljšava protok krvi, ubrzava rad srca i aktivira rad mišića na području licu. No, postavlja se pitanje zašto zijevamo kada vidimo nekoga drugoga da zijeva?
Takvo prelazno zijevanje javlja se već kod same pomisli o njemu – čim čujemo da neko govori o zijevanju. Fenomen zaraznog zijevanja nije karakterističan samo za ljude. To je pojava koje se manifestira i kod mnogih životinjskih vrsta.
Znanstvenici smatraju da je u najvećoj mjeri riječ o empatiji (prenošenju ili imitiranju osjećaja koje vidimo), dok drugi misle da je uzrok neka vrsta neurološkog podražaja koji izaziva lančanu reakciju.
Vjeruje se da svi kičmenjaci zijevaju. Pingvini to rade u okviru svog rituala parenja, zmije kako bi poravnale čeljusti nakon jela, a zamorci da bi pokazali bijes.
Bebe u materici mogu zijevati već u drugom tromjesečju trudnoće.
Naučnici odavno proučavaju šta se tačno događa u našim mozgovima za vrijeme zijevanja i koji je okidač tog procesa. Grupa naučnika sa Univerziteta u Nottinghamu otkrila je da proces zijevanja započinje u dijelu mozga koji je odgovoran za motoričke funkcije.
Taj isti primarni motorički korteks (kora mozga) odgovoran je i za bolesti ili stanja poput Touretteovog sindroma, epilepsije i autizma. Stoga stručnjaci smatraju da bi bolje shvaćanje zijevanja moglo pomoći i u liječenju određenih bolesti.
Kako bi testirali šta se tačno događa u mozgu za vrijeme zijevanja, naučnici su proveli istraživanje na 36 dobrovoljaca. U studiji koju je objavio magazin Current Biology, stručnjaci su pratili reakcije ispitanika dok su oni promatrali druge kako zijevaju, prenosi Alternativa za vas.
Dio dobrovoljaca bio je zamoljen da se suzdrži od potrebe za zijevanjem, dok je drugom dijelu to bilo dopušteno. Pokazalo se da je želja za zijevanjem ovisila o tome koliko je čiji primarni motorički korteks bio angažiran. Drugim riječima, ovisilo je o njegovoj “razdražljivosti”, kako su to naučnici nazvali.
Metodom vanjske magnetske stimulacije (TSM), za vrijeme ispitivanja, bilo je moguće povećati “uzbuđenje” motornog korteksa ispitanika, a tako i njihovu potrebu za zijevanjem. Georgina Jackson, profesorica kognitivne neuropsihologije smatra da ta otkrića mogu imati široku primjenu.
-Kada bismo kod Touretteovog sindroma mogli smanjiti razdražljivost, smanjili bismo i učestalost glasovnih tikova, odnosno nesvjesnog djelovanja. To je ono na čemu trenutno radimo. Smatramo da bi ova metoda mogla biti od velike koristi u tome da se stvore novi procesi i sinapse u mozgu koje bi uravnotežile njegove funkcije – kaže Jackson.
