“Ne odbacujem mogućnost da dođemo (s Kosovom) do kompromisnog rješenja, ali danas, smo na žalost, vrlo daleko od toga”. “Vrijeme je da postignemo s Prištinom sporazum, ali priznajem bit će teško”. Ove je izjave u roku od dan – dva dao nedodirljivi srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. Sve to pokazuje određenu groznicu i napetost koja vlada u vrhu srbijanske vlasti u vezi s “kosovskim pitanjem” koje sve više guši Vučića.
On očajnički traži izlaz koji bi morao zadovoljiti (možda) previše njegovih prohtjeva – odraditi neminovno “opraštanje” od Kosova, ali ne samo o(p)stati na vlasti, nego još dobiti od srpske javnosti priznanje za svoj patnički trud i potvrditi svoju povijesnu važnost i vrhunaravnu poziciju u srpskom Panteonu, zbog svega toga. Nimalo lak zadatak – nešto između Sizifa, Tantala i Tezeja, mada Vučić sebe više voli predstavlja kao svesrpskog Joba.
No, Vučić misli da će mu grah dobro pasti. Dačić (u ime Vučića, a kako drugačije) hvali poziciju Slobodana Miloševića, govoreći kako je on “ratovao za Kosovo”, a da su ga izgubili, kasniji predsjednici, Vojislav Koštunica i Boris Tadić. Treba li usput opet pripomenuti da je u vrijeme rata na Kosovu 1998 -99 Aleksandar Vučić bio Miloševićev ministra informiranja, a Dačić Miloševićev glasnogovornik.
Pretplatite se na newsletter portala Euractiv.hr i prvi saznajte novosti iz Europske unije.
Dakle, Kosovo. Kada Dačić govori o “razgraničenju”, a Vučić o “kompromisu”, obojica zapravo misle na “podjelu Kosova” ili “razmjenu teritorija”. No, Vučić ima velikih problema oko toga. Iz Srpske pravoslavne crkve (SPC) otvoreno mu poručuju da nema odricanja od Kosova, pogotovo jer bi u toj nekoj zamišljenoj podjeli svi “sveti” srpski spomenici, poput manastira Gračanica i Dečani, ostali definitivno izvan dometa srpskog državno-pravnog suvereniteta.
– I do sada je SPC više puta ponovila da je protiv toga i ona jest glavni društveni činilac koji se protivi Vučićevim namjerama s Kosovom, kaže nam srbijanski politolog Boban Stojanović. No i iz Vučićeve vladajuće koalicije dolaze negativni stavovi po tom pitanju, poput čelnika Srpske narodne stranke Nenada Popovića, koji izražava kremaljsku poziciju. I kosovski predsjednik Hashim Thaçi spominje “korekciju granice”, dajući Vučiću do znanja da je spreman na razgovor oko toga.
Kako nam kaže urednik najznačajnijih kosovskih novina Koha Ditore Agron Bajrami velika većina kosovske albanske javnosti, pa i dobar dio tamošnjih Srba, koji bi ostali izvan “korekcije”, ne podržavaju takve pregovore. No, međunarodni igrači biti će na kraju oni koji će odlučiti. Kako sada stvari stoje, Bijela kuće ne bi imali ništa oko podjele, EU, pogotovo Federica Moreghini nije protiv jer EU polako gubi strpljenje, pa u tome ne vidi ništa loše, ali zato Angela Merkel i Velika Britanija istupaju striktno protiv, gledajući šire – smatraju da bi bilo kakva promjen na Balkanu izavala lavinu novih prohtjeva i zahtjeva na ionako trusnom području (u prvom redu Republika Srpska, a onda Crna Gora, Makedonije i tako redom).
Rusija, koja je prva bacila bubu u uhu razmjenom teritorija (prošlo ljeto o tome je govorio onako ovlaš Aleksandar Čepurin, ambasador u Beogradu, a onda se to iščitalo kao pokušaj Rusa da preko takvog kosovskog rješenja srede pitanje Krima, Abhazije, Pridnjestrovja, Donjecka i Južne Osetije), sada odjednom nastupa protiv (zato je Nenad Popović, da se za trenutak vratimo njemu i imao sape iskazati svoju skepsu) jer kako je kazao istaknuti ruski balkanolog Maksim Samorukov – Moskva je shvatila da bi rješenjem kosovskog čvora, (a “razgraničenjem” se to ostvaruje), ostala bez zadnjeg aduta i utjecaja na Srbiju, a time i regiju.
Možda su u Kremlju razmislili da se na “ruski” Krim ionako “svijet” navikava, a zadržavanje kakvog takvog utjecaja na Balkanu možda smatraju važnijim strateškim riješnjem, pogotovo sada kada su još izgubili i Makedoniju, koja je pretrčala u NATO jato. Stoga se Rusi opet vraćaju na “poštovanje” Rezolucije UN-a 1244, prema kojoj se Kosovo smatra dijelom Srbije. Dakle, stvari su se dodatno zakomplicirale. Doduše, Stojanović nam kaže kako je pitanje hoće li Rusija podržati razgraničenje bez obzira što govori da će podržati sve što Vučić prihvati. – Mislim da su Vučićeva učestala sastančenja s Putinom upravo zbog toga da bi utjecao na Putina da i Rusija pristane na “razgraničenje”. S tim što ne mislim da je ruski utjecaj na Vučića isključivo vezan za poziciju Rusije u Vijeću sigurnosti i njihov stav prema Kosovu, ali svakako ima određeni utjecaj na ukupne odnose, kaže nam Stojanović.
No, nema konkretnog prijedloga što bi se to “razgraničavalo”. Boban Stojanović, kako kaže, nije siguran što to može zadovoljiti Srbiju u pogledu podjele teritorija. – Pitanje je što bi ona uopće i predstavljala, koje granice i da li možda predstavlja i razmjenu u pogledu Preševske doline. Sa strane javnosti u Srbiji ništa nije predmet razgovora, ali očigledno da se o tome na nekim sastancima razgovara. Vučić vjerojatno želi završiti s tim kako ne bi imao problem s domaćom javnošću te da zadovolji interese međunarodnih aktera od kojih ima podršku, nastavlja Stojanović. Bajrami pak kaže kako nije jasno po kojem bi se principu odvijalo “razgraničenje” – teritorijalnom ili etničkom te bi li ono obuhvaćalo i razmjenu stanovništva, što se protivi normama i pravnoj stečevini EU-a, kaže nam Bajrami. On smatra kako je to loše riješenje i za same kosovske Srbe, koji nisu obuhvaćeni “zamišljenom crtom sjevera Kosova” – oni onda postaju nacionalna manjina koja bi možda izgubila mnoga od stečenih prava koja sada ima (recimo zagarnatirana mjesta u parlamentu i vladi, korištenje srpskog jezika na sudu i parlamentu i slično) ili bi se iselili.
Dakle, možemo nagađati, ali “zna se” da se trguje sjeverom Kosova gdje su Srbi u većini te Preševskom dolinom na jugu Srbije gdje su Albanci u većini. No, kao i svugdje i tu ima kvaka 22. Naime, i Vučić i Thaçi “kompromis” i “razgraničenje” čitaju drugačije. Maksimalistički Vučićev zahtjev je cijeli sjever Kosova od Sjeverne Mitrovice, s Trepčom i akumulacijom Gazivode (najjačim ekonomsko – energetskim potencijalima Kosova) te “srpskim” općinama Zubin Potok, Leposavić, Zvečan i Lešak.
Hashim Thaçi pak ne bi dao ništa od tih ekonomskih potencijala, a pogotovo Mitrovicu. I tu teško da će se naći kompromis.
A kad je riječ o Preševskoj dolini te gradovima Preševo, Bujanovac i Medveđa, Vučić bi se možda rado riješio potentnog albanskog elementa u Srbiji (tamo živi najmlađa populacija u Srbiji, a davanjem “albanskih općina” on smatra da će to spriječiti njihovo širenje do Vranja i Niša, koje se predviđa već za kojih 20 -30 godina), ali ima veeeliki problem – Preševskom dolinom prolazi značajan paneuropski magistralni pravac Koridor 10 – koji spaja srednju Europu preko Srbije (Niš) i Makedonije (Skopje) sa Solunom, pa je pitanje bi li Vučić dopustio da ne kontolira taj važni pravac i prepusti Albancima i kontrolu nad dijelom autoputa i pare.
Tako da bi razgovori oko toga bili vrlo mučni s neizvjesnim ishodom. Stoga, Dačić kao Vučićev megafo, već najavljuje referendum oko razgraničenja te svoje breme želi podjeliti sa Srbima, odnosno prebaciti odgovornost na njih. Ako prođe – “To se htjeli, i ja sam vaš heroj”, a ako ne prođe – “Ja sam učinio sve, patio za vas ali vi nećete, pa vi i snoste krivicu”. Doduše komentator “Politike” Boško Jakšić kaže kako će to biti tek “kozmetičke izmjene” – neko selo ili zaseok gore dolje, a on smatra kako unatoč dojmu da je SAD za korekciju, ni njima ne bi odgovaralo da se potegne pitanje granica BiH i Makedonije. Doduše, ulogu u svemu ima i albanski premijer Edi Rama, koji zagovara (i kažu nagovara Vučića i Thacija) razgraničenje.
No, kako kažu i u Prištini, u Srbiji se najviše boje Velike Albanije s kojom neprestano plaše Europu, ali upravo ovako osmišljenim razgraničenjem postiže se upravo to, jer kada bi Kosovo bilo etnički posve čisto, pa još s albanskim dijelovima Srbije, što bi stajalo na putu (navodno sve izrazitija Ramina ideja) nekakvom albansko-kosovskom jedinstvu.
Bajrami nam kaže kako su sve priče oko toga ipak na dugom štapu te se pita zašto bi Kosovo moralo nešto dati da spasi vlast Vučića. – Koji je to interes da svojim teritorijem plača Vučićev opstanak na vlasti!?”, kaže Bajrami.
No, zbog sve veće napetosti koja vlada ili se stvara oko Kosova, srbijanski politolog Dušan Janjić ne isključuje čak i lokalne oružane sukobe i to zbog pat situacije iz koje po njimu, trenutno nema izlaza. Bajrami nam kaže kako sumnja u takav rasplet jer ne misli da sada postoje veće pretpostavke nego li su one bila, recimo prije desetak godina kada je Kosovo proglašavalo neovisnost. – Mislim da su to priče i spinovi, a u prvom redu plaši se ratom kako bi se iznudilo brzo riješenje, po onoj – “Idemo brzo donijeti odluku da spriječimo rat”, ali mislim da opasnosti nema, niti bi to dozvolila međunarodna zajednica, kaže Bajrami.- Ne radi se o zadovoljavanju taština dvojice predsjednika, nego da se riješi spor dvije zemlje na zadovoljavajući način, bez sukoba, kaže Bajrami.
