Naučnici sa Univerziteta East Anglia (UAE) i Cambridgea sproveli su anketu među 3.000 starijih osoba koje su morale odgovoriti imaju li psa i izvode li ga u šetnju.
Potom su im dali akcelerometre koji su neprestano mjerili nivo njihove fizičke aktivnosti tokom sedmodnevnog perioda.
– Svima nam je poznato da nivo fizičke aktivnosti opada s godinama – rekao je dr. Yu-Tzu Wu, vođa istraživanja koji surađuje s oba univerziteta.
Naučnici su očekivali da će anketa pokazati kako “šetači pasa” rjeđe pribjegavaju sjedilačkom načinu života od ostalih učesnika studije, a rezultati su pokazali da vlasnici pasa prosječno dnevno provode pola sata manje sjedeći.
– Iznenadila nas je činjenica da su vlasnici pasa prosječno dnevno bili fizički aktivniji i da su provodili manje vremena u zatvorenim prostorima čak i za vrijeme najhladnijih, najmračnijih i najkišovitijih dana u odnosu na osobe treće životne dobi bez pasa za dugih, sunčanih i ugodno toplih ljetnih dana – kazao je Andy Jones, vođa studije i profesor javnog zdravstva na Univerzitetu UEA.
S obzirom na to da su morali da se prilagode potrebama kućnih ljubimaca, njihovi vlasnici bili su prisiljeni i na veću i češću fizičku aktivnost.
Jones je dodao kako ne preporučuje svim seniorima brigu o psima, budući da nisu svi u stanju da vode brigu o tim kućnim ljubimcima na pravi način.
Iznio je alternativu – uključenje seniora u programe šetnje pasa iz skloništa za nezbrinute životinje dvaput sedmično. Istakao je da je u sklopu takvog programa mogućnost otkazivanja šetnje bila rjeđa od otkazivanja vježbanja sa vršnjacima.
Osim podsticanja fizičke aktivnosti starijih osoba, psi im skraćuju trenutke usamljenosti, posebno ako žive sasvim sami.
Također, aktivnost šetnje psa podstiče osobe treće životne dobi na razgovor s drugim vlasnicima pasa, a konverzacija ne mora nužno biti o ljubimcu.
Rezultati studije objavljeni su u stručnom časopisu Journal of Epidemiology and Community Health.
