Pojava jake, ekstremističke i nasilne desnice natjerala je njemačku ministricu odbrane Ursulu von der Leyen da donese novi Dekret o tradiciji.
Slučaj oficira Franca A., koji je navodno 2017. godine planirao napad za koji je želio okriviti sirijske izbjeglice lažno se predstavljajući kao tražitelj azila, bio je jedan od povoda za njemačku ministricu odbrane Ursulu von der Leyen da predstavi novi Dekret o tradiciji u kasarni u Hannoveru.
Tokom istrage, provedene u kasarni u kojoj je Franco A. bio na službi, otkrivene su nacrtane “svastike” i pronađeni suveniri Wehrmachta (njemačka vojska u doba nacizma). Uslijedio je pretres svih kasarni Bundswehra, a u akciji je pronađeno hiljade suvenira sa šljemovima, karabinkama i značkama iz vremena nacističkog vođe Adolfa Hitlera, što je pokrenulo raspravu o tome koliko se duboko desničarski radikalizam ukorijenio u njemačkoj vojsci.
Iako je tadašnji njemački ministar odbrane Hans Apel 1982. godine već bio donio Dekret o tradiciji, novim dokumentom se traži veća distanca od historije Hitlerove vojske. Kako navodi Ministarstvo odbrane, centralno polazište tradicije Bundeswehra sada bi trebala biti njegova vlastita historija, a iz svih epoha njemačke vojne historije se može preuzeti ono što je uzorno u tradicionalnom naslijeđu Bundewehra.
“Zadnji Dekret o tradiciji potiče iz vremena ponovnog ujedinjenja, prije otvaranja Bundeswehra prema ženama, prije uklanjanja obaveznog vojnog roka i naše međunarodne saradnje. Cilj novog Dekreta je kritičko suočavanje sa prošlošću. On ukazuje na to šta je u 21. vijeku za sve vojnikinje i vojnike vrijedno da se naziva tradicijom. Novi Dekret, također, zatvara postojeće rupe u dosadašnjem pravilniku i daje komandantima i šefovima službi slobodu za rada. Povučene su jasne granice o kojima se ne može pregovarati“, kazao je Al Jazeeri glasnogovornik njemačkog Ministarstva odbrane.
Jaka, ekstremistička i nasilna desnica
Njemački historičar i publicista Michael Wolffsohn kaže za Al Jazeeru da je novi Dekret o tradiciji donesen jer sada postoje nove stvarnosti.
“Njemačka je od 1990. godine ujedinjena. Ponovo se pojavila jaka, ekstremistička i nasilna desnica. Obavezna vojna služba je ‘obustavljena’, a njemačka vojska je postala demokratska i međunarodno-pravno legitimna intervencionistička vojska”, ističe Wolffsohn.
I prije objave novog Dekreta o tradiciji se u Njemačkoj vodila diskusija o tome da li je on uopće potreban, a Wolffsohn smatra da je to dobro.
“Te diskusije su u njihovom pluralitetu dio saveznonjemačke demokratije”, navodi on.
Na pitanje da li su njemačkim vojnicima potrebni novi idoli, Wolffsohn odgovara da su od ličnih idola važnije vrijednosti koje utječu na ljude, a upravo to, ističe, cilj je novog Dekreta o tradiciji.
Profesor historije na Univerzitetu u Koelnu Jens Jaeger kaže za Al Jazeeru da se novi Dekret o tradiciji suočava s poznatim problemima desničarsko ekstremnih pripadnika i sljedbenika Bundeswehra. Ističe da je Dekret o tradiciji iz 1982. godine zastario, jer njemačka vojska, kroz integraciju Državne narodne armije bivše Istočne Njemačke nakon 1990. godine i kroz ukidanje obavezne vojne službe, dobila novi karakter.
Vojska je obavezna suočiti se s prošlošću
Uz to, navodi Jaeger, nakon Hladnog rata pojavili su se drugi zadaci. On smatra da profiliranje ministrice Von der Leyen također igra ulogu u donošenju novog Dekreta o tradiciji.
“Novi Dekret o tradiciji je bio povod da se opet razgovara o dva problema Bundeswehra: prvi je ekstremno desničarski incidenti u samoj vojsci, a drugi smisao misija u inostranstvu. Oba problema su važna, jer je Bundeswehr još uvijek definiran kao vojska parlamenta, koja se obavezala prema građankama i građanima Savezne Republike Njemačke i koja mora zastupati vrijednosti zakona. Potrebno se suočiti s Bundeswehrom i onim šta on podrazumijeva te kritički o tome razgovarati u trenutku kada vojska sama definira svoje historijske karakteristike. Na kraju krajeva, Bundeswehr mora biti ocjenjivan na zahtjevima koji su postavljeni”, ističe Jaeger.
Dodaje da je potrebno da se historijsko sjećanje prilagodi Bundeswehru sadašnjosti.
“Bundeswehr iz 2018. je daleko udaljen od od vojske iz 1982. godine, Iako je postojanje vojske možda potrebno, njen odnos prema narodu nije nešto što se podrazumijeva i karakteriziran je specifičnom kulturom sjećanja unutar vojske. Kao ustavni institut Savezne Republike Njemačke, vojska je obavezna dugoročno se suočiti sa svojom prošlošću. Zbog toga se i odnos prema tradiciji mora uvijek nanovo preispitati. To podrazumijeva i jasno ograđivanje od Wehrmachta i Državne narodne armije. Suočavanje s vlastitom prošlošću je važno i dugoročno potrebno, zato oslonac ne mogu biti stare smjernice (Dekret o tradiciji iz 1982. godine). Svaka institucija se mora suočiti sa svojom prošlošću, s centralnim vrijednostima i normama, koje su vodilja pojedincima unutar te institucije. To važi i za Bundeswehr. Da li se iz toga mogu izvući personifikacije u formi ‘idola’, to je drugo pitanje”, navodi Jaeger.
Stručnjak za međunarodnu sigurnost i profesor na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomatije u Zagrebu Marinko Ogorec kaže da je Dekret o tradici dokument koji je očigledno bio nužno potreban kako bi se u potpunosti raskinulo s neželjenim zasadima prošlosti.
‘Željezni križ’ je stariji od Hitlera
“Uostalom, zbog toga je bio i donesen prethodni Dekret. Problem je u tome da se tradicija unutar oružanih snaga vrlo teško može riješiti zakonskim odredbama. Pravilnicima svakako možete vrlo jasno definirati vrijednosti koje želite razvijati te poželjne i nepoželjne aktivnosti i procese (uključujući sankcije), međutim, tradicija je utemeljena na povijesti pojedinih postrojbi, junaštvu (ili kukavičluku) ljudi koji su toj postrojbi dali određeni imidž i cijelom nizu parametara vezanih uz ratni put pojedinih postrojbi. Pojedine postrojbe čine oružane snage i samim time povijesni razvoj postrojbi neposredno se odražava na tradiciju cijele vojske”, rekao je on.
“Povijest njemačke vojske bila je takva kakva je bila i samim time to u velikoj mjeri utječe na njezine tradicije, htio to netko ili ne. Dekreti tradicijske nasade neće uspjeti riješiti, a uostalom, da suvremena njemačka vojska teško može pobjeći od svoje tradicije dovoljno pokazuje činjenica da njihovo sadašnje ratno zrakoplovstvo (Luftwaffe) kao službenu oznaku koristi stilizirani ‘Željezni križ'”, kaže Ogorec za Al Jazeeru.
Da se bolje razumije, nastavlja Ogorec, “Željezni križ” je duboko ukorijenjen u tradiciju njemačke vojske daleko prije Hitlera i njegovog Wehrmachta (to je drugo u povijesti savremeno odlikovanje, odmah nakon francuske Legije časti), a Hitler i njegovi sljedbenici su samo zloupotrijebili to odlikovanje, kao i cijeli niz drugih povijesnih simbola i tradicionalnih vrijednosti njemačke vojske. Kaže da su oružane snage dio društva i u tom kontekstu slijede opće vrijednosti društva.
“Odgovorio bih protupitanjem – trebaju li njemačkom društvu nove vrijednosti!? Da li cijela Njemačka traži svoje idole u kontekstu niza procesa i strukturalnih društvenih promjena koje trenutno potresaju njemačko društvo? Naravno, ne samo njemačko, već i tradicionalna društva starih nacionalnih država Europe.”
Politički promašaji vladajuće strukture
Gotovo svi politički procesi, pa tako i desničarski radikalizam, smatra Ogorec, vezani su uz društvo, pa se ne mogu promatrati izolirano samo unutar oružanih snaga.
“U oružanim snagama takve procese možete samo bolje pratiti i učinkovitije suzbijati, ali ukoliko su oni rašireni u društvu, njihovo suzbijanje samo u oružanim snagama dugoročno neće donijeti konkretne rezultate. Desničarski radikalizam postupno se širi u gotovo svim državama zapadne Europe, prije svega jer njihovo domicilno stanovništvo postaje sve više razočarano liberalizmom, koji ne daje odgovore na cijeli niz ozbiljnih problema koji se javljaju u suvremenim društvima.”
Ogorec smatra da je u Njemačkoj naglo jačanje radikalizma posljedica cijelog niza političkih promašaja kancelarke Angele Merkel i njene vladajuće strukture, pogotovo u kontekstu nedavne izbjegličke krize.
