Mercedes i Ferrari
– Moja je Buba, gdje god da se nalazi, glavna zvijezda. Zasjeni i najnovije modele najboljih tvornica automobila na svijetu. Jedinstvena je i unikatna. Pored nje nisu sigurni ni najnoviji modeli Mercedesa, Ferrarija… Najčešće sam Bubu predstavljao u Njemačkoj, gdje sam proveo dobar dio života – kaže ovaj sedamdesettrogodišnji penzioner iz Čelinca.
Ideju da napravi drvenu Bubu dobio je 2005. godine i u početku su mu svi govorili da nije moguće napraviti takav automobil.
– Zamislio sam Bubu baš ovakvu kakva je ispala. Odlučio sam se za ovaj automobil, jer je izgledom najinteresantniji. Pronašao sam Bubu iz 1975. godine i odvukao sam je kod majstora da je malo “utegne”. Kada sam mu rekao da ću je obložiti drvetom, on se smijao nekoliko minuta. Mislio je da ću oko auta savijati neke tarabe. Rekao sam mu: “Svoj ti posao, vidjet ćemo se kad ja završim sve. Trebat će mi dugo vremena da to uradim, ali iznenadit ćeš se.” Otišao sam u radionicu i prvo sam na jednom malom dijelu Bube, oblom kao tanjir, isprobao kako će to izgledati. Rekao sam supruzi da, ako mi to pođe za rukom na tom dijelu, neće biti nikakvih problema da ostvarim svoju zamisao – govori Bojić.
Prava avantura
Nakon što je počeo realizirati ovaj veliki i neobični projekt, kako kaže, nikako nije mogao stati.
– Skoro da nismo ni spavali. Nisam se mogao zaustaviti. Osamnaest mjeseci, dan i noć, zajedno sa suprugom, odlazio sam u radionicu, gdje smo ručno pravili više od 21.000 pločica i drugih dijelova, koje sam pažljivo pričvršćivao na auto. Drvenu Bubu sam posvetio supruzi Nadi – kaže Momir.
Bojić ističe da Bubom može prijeći veliki put, ali da se većinom odlučuje za kraće relacije.
– Izbjegavam da vozim automobil duže od 100 kilometara. Kada idem u Njemačku ili u neku drugu zemlju, imam posebnu prikolicu, koju zakačim za svog Passata iz 2003. godine i krenemo na put. Prikolica je providna tako da svi i dok se vozimo mogu da vide moju drvenu Bubu. Svaka pauza znači slikanje sa prolaznicima. Siguran sam da bih svojom drvenom Bubom mogao obići zemaljsku kuglu bez ikakvih problema. To bi bila prava avantura – kaže Momir.
Ističe da su pojedini njegov automobil procijenili i na milion dolara.
– Jedan čovjek iz Emirata, mislim da se zvao Muhamed, nudio mi je da mu prodam Bubu za milion dolara, jer je planirao da pravi muzej jedinstvenih automobila. Nudio mi je toliko para pod uvjetom da više ne napravim nijednu ovakvu. Pristao sam na njegove uvjete, ali je on vrlo brzo preminuo, a potom i njegov brat, koji je želio da realizira ideju o muzeju – kaže Bojić.
Majstor za neobične stvari
Još kao dječak, Momir je volio da pravi razne predmete od drveta.
– Prvo sam napravio neku frulu, a potom i druge razne predmete. Ipak, nikada nisam želio da budem pravi staklar. Siguran sam da ne bih znao napraviti dobre prozore ili vrata. No, za neobične stvari pravi sam majstor. Imam dva zanimljiva projekta, ali da bih ih realizirao, treba mi mnogo novca tako da su oni još na čekanju.
21.000 pločica i drugih dijelova pažljivo je pričvršćena na automobil
100 kilometara je najveći put koji je prešao Bubom
1975. godine proizveden je ovaj legendarni “Volkswagenov” automobil
