U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o odnosu međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini. Sagovornici su bili Ivo Banac, hrvatski istoričar i dugogodišnji profesor na američkom Jejl univerzitetu, i Nerzuk Ćurak, profesor Fakuleta političkih nauka u Sarajevu.
Bilo je riječi o tome zašto se Brisel i Vašington angažuju na reformi Federacije Bosne i Hercegovine, dok Republiku Srpsku ostavljaju po strani, ko želi a ko ne želi da vidi Bosnu i Hercegovinu u Evropskoj uniji, zašto Evropska unija i Sjedinjene Americke Države smatraju da je Dejtonski sporazum dobar za Bosnu i Hercegovinu dok u isto vrijeme misle da bi bio poguban za Kosovo, zašto se Njemačka sve manje angažuje oko rješavanja krize u Bosni i Hercegovini, postoje li krugovi na Zapadu koji podržavaju Milorada Dodika u njegovom nastojanju da Republiku Srpsku izdvoji iz Bosne i Hercegovine, koliko strah od islama utiče na politiku prema Bosni i Hercegovini, zašto visoki predstavnik izbjegava da koristi svoja ovlašćenja, kao i o tome da li je Bosna i Hercegovina bez odlučnije intervencije međunarodne zajednice osuđena na permanentnu krizu.
Omer Karabeg: Nakon dugogodišnje pasivnosti Brisel i Vašinton počeli su da igraju aktivniju ulogu u Bosni i Hercegovini. Oni su sada usmjereni na rješavanje krize u Federaciji. Mislite li da u tome mogu uspjeti?
Ivo Banac: Mislim da je to krivi početak. Ne može se u Bosni i Hercegovini ništa rješavati parcijalno. Velika je greška što se kreće od Federacije, što ne znači da su stvari tamo dobre, ali ne smije se ostaviti po strani situacija u cijeloj Bosni i Hercegovini i izuzimati Republika Srpska. Bio bih mnogo zadovoljniji kada bi prijedlozi koji dolaze iz Brisela i Vašingtona bili usmjereni prema cijeloj Bosni i Hercegovini, a ne samo prema Federaciji.
Nerzuk Ćurak: Uopće ne mislim da je došlo do nekog intenzivnijeg angažmana Brisela i Vašingtona u Bosni i Hercegovini. Naprotiv. Sve su to ćorci. I dalje se radi o politici koja proizvodi sopstveni besmisao. Ne mislim da će doći do ikakvih ozbiljnih pomaka. Situacija u Federaciji jeste haotična, ali to je samo posljedica konstrukcije političkog sistema koji naprosto ne može funkcionirati.
Omer Karabeg: Zna li Zapad uopšte kakvu bi Bosnu i Hercegovinu želio u Evropskoj uniji?
Ivo Banac: Nema tu nikakvih ozbiljnijih planova. Mnogo toga ostaje otvoreno. Nema tu jednog sveobuhvatnog plana koji bi mogao riješiti pitanje Bosne i Hercegovine, niti se neko za takav plan uopće zalaže.
Nerzuk Ćurak: Bivši visoki predstavnik Kristijan Švarc Šiling svojevremeno je iznio neke ocjene koje bacaju posebno svjetlo na politiku međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Na osnovu onoga što je on rekao ispada da je krucijalni stav međunarodne birokracije da u Bosni treba pustiti stvari da idu svojim tokom. A to može ići svojim tokom sve do podjele. Mi prisustvujemo procesu dugotrajnog raspada zemlje koja se nikada neće raspasti. To je paradoksalna situacija koja blokira bilo kakvu promjenu. Ako Zapad ima bilo kakvu politiku prema Bosni, ona se, prema mom uvidu, svodi na to da Sjedinjene Američke Države žele održati Bosnu i Hercegovinu kao političku konstrukciju sastavljenu od dva entiteta, dok Brisel, bez obzira na to šta javno govori, želi samo jedno – da Bosna i Hercegovina ne uđe u Evropsku uniju. To je moj dojam.
Ivo Banac: Slažem se da je američka politika uvijek bila više artikulirana u prilog kontinuiteta Bosne i Hercegovine, dok to nije bio prioritet europske politike. Njen prioritet je da Bosna i Hercegovina ne stvara probleme Europskoj uniji. Razlika doista postoji. Možemo govoriti i o nekim drugim silama, gdje je destruktivna djelatnost izraženija. Tu svakako mislim na Rusiju.
Omer Karabeg: Mislite li i vi da je u Bosni i Hercegovini na djelu proces raspada zemlje koja se ne može raspasti?
Ivo Banac: Da. Mislim da je destrukcija zamašna i da je intenzivnija nego što je bila. To se može pokazati na raznim primjerima, ali sve to ipak ne znači da je moguće do kraja uništiti Bosnu i Hercegovinu. To jeste paradoks.
Nerzuk Ćurak: Bosna i Hercegovina je zaista u dugotrajnoj eksperimentalnoj proceduri, to je zemlja koja se naprosto opire svome urušavanju, zemlja koja je u svojoj dugogodišnjoj povjesti opstala i u najtežim situacijama. Sve to šalje poruku da je najbolje ulagati energiju u njenu izgradnju, ali na žalost, niti u zemlji imamo kompetentne političke elite da to razumiju, niti imamo međunarodnu zajednicu koja to može shvatiti, nego prihvata najprimitivnije obrasce mišljenja o Bosni i Hercegovini koji, evo, već dvije decenije samo proizvode jednu lošu beskonačnost. Mi sada imamo podjelu unutar te zajednice. Grupa zemalja koju predvode Sjedinjenje Američke Države, a u kojoj su i Velika Britanija i Turska, zalaže se za očuvanje Bosne i Hercegovine, Njemačka se malo povlači, dok druga linija – briselska smatra da se problem može riješiti tehničkim pristupom i izgraditi neka zemlja koja ne mora ući u Evropsku uniju, ali koja neće praviti probleme. Mislim da je to apsolutno kratkovido.
Omer Karabeg: Gospodine Ćurak, rekli ste da se Njemačka povlači. Da li mislite da je Njemačka, koja je najjača zemlja u Evropskoj uniji i koja na neki način diktira njenu politiku, u ovom trenutku nezainteresovana za Bosnu i Hercegovinu?
Nerzuk Ćurak: Taj proces traje još od povlačenja Švarca Šilinga koji je de facto otjeran. Bosna i Hercegovina u svjetskim razmjerama nije važna zemlja, ali, na žalost, preko nje se mnogo toga prelama. Bojim se da je zbog interesa Njemačke da ima dobre odnose sa Rusijom ojačana pozicija samo jednog entiteta, a derogirana pozicija Bosne i Hercegovine. Za ovo nemam dokaza nego iznosim jednu spekulaciju, ali procesi na terenu upućuju na to da moramo misliti i o tim geopolitičkim kategorijama.
Ivo Banac: Mislim da ima argumenata za takvo tumačenje. Samo bih nadodao da sve ono što slabi jedinstvo Europske unije, a takvi procesi su danas na djelu, slabi i njezinu zajedničku politiku, uključujući i onu Njemačke prema Bosni i Hercegovini i prema ovom dijelu svijeta.
Omer Karabeg: Brisel i Vašington iz sve snage nastoje da nađu rješenje za problem Kosova. Kad je u pitanju Kosovo, ne žale ni novac, ni vrijeme i najdirektnije se angažuju u pregovorima između Beograda i Prištine. Kad je Bosna i Hercegovina u pitanju, i Evropska unija i Sjedinjene Američke Države već godinama ponavljaju da sami bosanskohercegovački lideri treba da se dogovore, a dobro znaju da se oni nikad neće dogovoriti. Kako tumačite taj različit odnos prema Bosni i Hercegovini i Kosovu?
Ivo Banac: Ne bih se baš u svemu složio s tim kako ste predstavili kosovsku situaciju. Mislim da se želi natjerati Beograd da prizna realnost Kosova, ali ne mnogo više od toga. Želi se spriječiti, to je sasvim sigurno cilj američke politike, da se stvori država u državi, kao što je bio slučaj sa Republikom Srpskom u Bosni i Hercegovini. Mislim da se više od toga u ovom trenutku ne može očekivati. Kada malo bolje pogledate, te dvije politike nisu tako radikalno različite.
Omer Karabeg: Zar ne mislite da se i Brisel i Vašington mnogo više angažuju oko Kosova? Vrše stalni pritisak da se Beograd i Priština dogovore, dok u Bosni i Hercegovini, kako kaže gospodin Ćurak, puštaju da stvari idu onako kako idu.
Ivo Banac: To je istina, ali do koje mjere su rezultati bitno različiti. Osim toga, kosovsko pitanje je vezano sa raznim drugim pitanjima. U prvom redu sa širim albanskim pitanjem, koje ima i svoje zagovornike u centrima moći, tako da i to moramo uzeti u obzir.
Nerzuk Ćurak: Ja u tome vidim potpunu hipokriziju međunarodne zajednice. Šta se uzima kao argument kojim se želi spriječiti konstitucija zajednice srpskih općina na Kosovu koja bi imala izvršnu vlast? Strah od formiranja nove Republike Srpske na Kosovu. To govore zvanični predstavnici i Brisela i Vašingtona. Oni su, znači, svjesni da pozicija Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, najblaže rečeno, nije pravedna sa stanovišta cjeline te države, a istovremeno nam govore da je dejtonska konstitucija Bosne i Hercegovine, sa Republikom Srpskom i Federacijom, nešto fenomenalno, da to ne treba dirati, samo političari unutar te konstrukcije treba da se dogovore. A onda, kad je Kosovo u pitanju, kažu da tamo ne smije da se desi upravo ono što hvale u Bosni i Hercegovini, jer u tom slučaju nema mogućnosti da se na Kosovu konstituira samoodrživa politička zajednica. Sve to govori da je Bosna i Hercegovina naprosto bačena niz vodu. To je najveća tuga i bijes koji odgovoran, misleći čovjek može da osjeti. Vidi šta se dešava, a ništa se ne može promijeniti. Znači, pristup je različit u onoj mjeri u kojoj se ne dozvoljava da se na Kosovu ponovi Bosna. A to što se u Bosni multiplicira nemogućnost izgradnje države – koga briga.
Ivo Banac: To ide tako daleko da se u službenom dokumentu, koji je na razgovorima u Briselu ponuđen predstavnicima Srbije i Kosova, izbjegava etničko ime za ono što u Beogradu nazivaju zajednica srpskih općina. U službenom dokumentu se to naziva Europska regija sjeverno Kosovo. Zapravo, jedna od većih grešaka međunarodne zajednice, ako ne i najveća, bila je dati etničko ime jednom entitetu u Bosni i Hercegovini, jer to potpuno deligitimira svaku vrstu nacionalnog pluralizma u tom entitetu.
Omer Karabeg: Postoje li krugovi na Zapadu koji hrabre Dodika u njegovom nastojanju da Republiku Srpsku izdvoji iz Bosne i Hercegovine?
Nerzuk Ćurak: Jasno je da Dodik već nekoliko godina provodi strategiju destrukcije države da bi stvorio uvjete da sve ide svojim tokom – sve do podjele. To se, međutim, neće desiti i zato je to iracionalna politika. Ja bih stvar okrenuo. Upravo je Milorad Dodik svojim secesionizmom i negacijom zajedničke države, politikom odvajanja najvećeg dijela bosanskih Srba od Bosne i Hercegovine, zaslužan za ovakav odnos međunarodne zajednice prema Kosovu. Budući da je on poslao poruku da ne želi da se Republika Srpska izgrađuje kao pokrajina Bosne i Hercegovine koja doprinosi integraciji i izgradnji te države, međunarodna zajednica je iz toga izvela sud da se takvo nešto ne smije desiti na Kosovu. Na neki način ispada da je Milorad Dodik grobar srpskih zahtjeva na Kosovu.
Ivo Banac: Ima takvih političkih krugova i pojedinaca. Njihovo umovanje se može svesti na slijedeće – ako ovako nije u redu, hajde da vidimo šta se može napraviti podjelom. Oni misle da je u tome rješenje, a ne vide da bi to zapravo bilo otvaranje još jedne runde vrlo žestokog sukoba. Ima takvih krugova i ne smijemo kriti od javnosti da oni često mogu utjecati u vrlo osjetljivim trenutcima.
Omer Karabeg: To su, znači, uticajni krugovi?
Ivo Banac: Da, utjecajni, ali ne najvažniji. Službena politika nije otišla tako daleko da bi zagovarala takvo što, ali to postoji kao rezervna politika. Zato čovjek mora biti itekako oprezan sa raznim, na prvi pogled, nevažnim izjavama koje redovito dolaze od nekog umirovljenog ambasadora ili bivšeg političara koji kaže: “Pa zar nismo pretjerali sa svim tim pokušajima da održimo neodrživo, hajdemo sada vidjeti šta se može napraviti na drugi način“. Takvih izjava, ne spominjući imena, bilo je više zadnjih godina.
Nerzuk Ćurak: Naravno da ima takvih krugova i političara koji zagovaraju podjelu. Ta antibosanska matrica je prisutna. Na kraju krajeva, i ljudi iz regije lobiraju, koriste se diplomatske veze prethodne države, koriste se obavještajni krugovi da bi se u svijetu stvorila slika o Bosni i Hercegovini kao državnoj zajednici koja je neodrživa.
Omer Karabeg: Da li se popustljivost prema Dodiku može tumačiti i strahom od islama?
Nerzuk Ćurak: To je dosta osjetljiv teren. Procesi koji se dešavaju na Bliskom istoku, de facto od 11. septembra 2001. pa do danas, proizveli su medijsku konstrukciju desnih globalnih medija u kojoj je terorističko djelovanje jedne skupine muslimana postalo globalna predstava o muslimanima. Naravno da su protivnici Bosne i Hercegovine iskoristili taj geopolitički koncept da oslabe poziciju Bosne i Hercegovine imajući u vidu da u njoj živi značajan broj muslimana. Pogledajte koliko u zapadnim zemljama raste ksenofobija, naročito islamofobija, i sve se to koristi kao jedna vrsta podzemnog rata protiv Bosne i Hercegovine. Istovremeno u Bosni i Hercegovini se pronalaze ljudi koji su zainteresirani da se ta slika reproducira tako da se ne mogu potcijeniti veze koje se uspostavljaju između nekih političkih aktera u Bosni i Hercegovini i onih u inostranstvu. Međutim, ne smatram to krucijalnom političkom činjenicom. Problem je nešto drugo. Unošenje takvih zapaljivih ideja u medijski prostor odvraća pažnju od rješavanja našeg ključnog problema, a to je dejtonska konstitucija države Bosne i Hercegovine. Ako se ona ne promijeni nastavićemo da živimo u lošoj beskonačnosti. Ne samo mi – nego i djeca naše djece.
Ivo Banac: Strah od islama se ne smije zanemarivati. Takva raspoloženja, koja nisu uvijek dio oficijalne politke, postoje u širim slojevima i to ima stanovite posljedice. Dodao bih i ovo. Razočaranje zbog posljedica Arapskog proljeća, tenzije na Bliskom istoku, ovo što se događa u Siriji su također argumenti koji se u ovom kontekstu mogu koristiti protiv bilo kakavih novih poteza u stabilizaciji Bosne i Hercegovine.
Omer Karabeg: Čini mi se da je jedan od razloga duboke krize u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina i to što je ona praktično protektorat međunarodne zajednice kojim rukovodi guverner, odnosno visoki predstavnik, koji odbija da vlada i da koristi svoja ovlašćenja.
Ivo Banac: To je trenutna situacija, nije tako uvijek bilo. Mi smo imali razne guvernere. Neki su bili, barem naizgled, vrlo aktivni, neki manje, ali u ovom trenutku doista imamo guvernera koji ne želi vladati. To ne samo da je paradoks – to je apsurd, ali to je nešto što je posljedica odluka ključnih kabineta koji ne žele aktivizam.
Nerzuk Ćurak: Već sam rekao da međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini proizvodi sopstveni besmisao. Radi se o tome da je međunarodna zajednica svedena na jednu kancelariju koja se, uz svu svoju moć i ovlasti, reducirala na neku benignu nevladinu organizaciju. Ali, ako je to tako, a jeste, onda nam to trebaju reći. Ako oni smatraju, a to nam već godinama govore, da domaći političari sve sami trebaju da riješe, onda je međunarodna zajednica suvišna. Ali, ako je međunarodna zajednica suvišna i odlazi iz Bosne i Hercegovine, to znači da iza nje ostaje država koja je nadišla dejtonsku konstrukciju, a to nije slučaj. U tome je sav besmisao ponašanja međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.
Omer Karabeg: Da li to znači da se praktično ništa ne bi promijenilo kada bi sad međunarodna zajednica otišla iz Bosne i Hercegovine?
Ivo Banac: Ja to nikada ne bih predložio. Mnogo toga bi se promijenilo, destruktivni apetiti bi se pojačali, možda čak počeli pretvarati u stvarne politike, čak i u vojnom smislu.
Omer Karabeg: Vjerujete li da je Bosna i Hercegovina zbog suštinske nezainteresovanosti Brisela i Vašingtona za stanje u toj zemlji osuđena na permanentu krizu?
Nerzuk Ćurak: Nema šta da vjerujem. To je tako. Na to ukazuje bezbroj činjenica. Htjeli mi to priznati ili ne, bez zbiljske intervencije vanjskog faktora ovdje se neće ništa promijeniti. Samo će se trošiti vrijeme u kojem će politika i dalje biti jedini unosan posao i to politika koja će se zasnivati isključivo na etnonacionalnim kategorijama i na taj način blokirati svako socijalno nezadovoljstvo i svaku pobunu protiv kleptokratskih upravljačkih elita koja bi mogla objediniti ljude različitih nacija. Ali da se razumijemo, svaka zemlja u kojoj bi bio instaliran ovakav politički poredak bila bi dovedena u ovakvu situaciju. Ja volim navesti primjer Crne Gore. Zamislite da je Crna Gora konstituirana kao etnoteritorijalna zajedica srpskog i crnogorskog entiteta. Ona danas ne bi bila toliko ispred Bosne i Hercegovine u procesu evroatlantskih integracija nego bi bila u istoj agoniji kao i Bosna i Hercegovina. Permanentna kriza je drugo ime dejtonske Bosne i Hercegovine.
Ivo Banac: Ima nešto u ovom što kolega Ćurak kaže, ali ja se ipak nadam da će biti izlaza iz ove slijepe ulice. Ja mislim da svaka faza stanovite krize, a ova u Bosni i Hercegovini je na djelu već gotovo dva desetljeća, mora doći svome kraju. To ne mora nužno biti povezano sa situacijom unutar Bosne i Hercegovine, pa čak i regije. Impulsi mogu doći i izvana i mogu biti povezani sa nekim za nas još uvijek nepredvidljivim situacijama. Zato ne mislim da je trenutna situacija u Bosni i Hercegovini, ovako negativna kakva je, trajno stanje. Ona se može promijeniti bilo kao rezultat vanjskih impulsa, ali i zbog raznih internih događanja i stanovitih promijena u svijesti samih građana Bosne i Hercegovine.
