Uzvišeni Allah kaže: “Allah će uzdići na stepene dostojanstvene one od vas koji vjeruju i kojima znanje dato je.” (Prijevod značenja sure El-Mudžadele, 11)
“Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?” (Prijevod značenja sure Ez-Zumer, 9)
U hadisu se kaže: “Kada Allah nekome želi dobro, On mu podari razumijevanje vjere.”1 Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, također je rekao: ”Allah olakša put u Džennet svakome ko kroči u potrazi za znanjem.”2
Kretanje putem znanja odnosi se na kretanje samim putem, kao što je odlazak na skupove uleme, kao i na pratnju metafizičkog puta, kao što su izučavanje i pamćenje.
Navedeni hadis vjerovatno znači da Allah olakša učenje onom koji traži znanje, uklanjajući mu prepreke na putu i olakšavajući mu njegovo putovanje. Jedan je od predaka rekao: “Ima li neko ko traži znanje, pa da mu u tome možemo pomoći?”
Ovaj se hadis također odnosi i na put koji vodi ka Džennetu na Sudnjem danu, koji je pravi put, te ono što je ispred njega i ono što slijedi.
Znanje je isto tako i najkraći put do Allaha. Ko god ide putem znanja stigne do Allaha i Dženneta najkraćom stazom. Znanje, također, izvodi iz tame, neznanja, dvojbe i sumnjičavosti. Zbog toga je Allah Svoju knjigu nazvao Svjetlom. Buhari i Muslim bilježe da Abdullah ibn Omer prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: “Uistinu, Allah neće uzeti znanje oduzimajući ga od ljudi, već uzimajući živote učenih ljudi, uzimajući jedan po jedan život sve dok ne ostane nijedan. Tada će ljudi uzeti neučene za svoje vođe. Tražit će od njih da donesu sud, i oni će ga donijeti bez znanja, što će dovesti do njihove zalutalosti i uzrokovanja zalutalosti drugih.”
Kada je Ubada ibn es-Samit bio upitan o ovom hadisu, rekao je: ”Ako hoćete, reći ću vam koje je znanje najveće, koje podiže stupanj ljudi: to je poniznost.”
On je ovo rekao jer postoje dvije vrste znanja. Prvo ima korist u srcu. To je znanje o Uzvišenom Allahu, Njegovim imenima, Njegovim svojstvima i Njegovim djelima, koje naređuje strah, poštovanje, revnost, ljubav, molitvu i oslanjanje na Njega. Ovo je korisno znanje. Tako Ibn Mesud kaže: “Oni će učiti Kur’an, ali on neće doseći dalje od njihovih grla. Kur’an nosi korist samo kada dosegne srce i u njemu se čvrsto usadi.”
El-Hasan je rekao: “Postoje dvije vrste znanja: znanje jezika, koje može biti protiv sina Ademovog, kao što stoji u hadisu: Kur’an je ili za ili protiv vas3 i znanje srca, koje je korisno znanje. Ovo drugo znanje jeste korisno i podiže stupanj ljudi, to je unutarnje znanje koje srce upija i koje ga ispravlja. Ljudi olahko uzimaju znanje na jeziku: niti oni koji ga imaju, niti bilo koji drugi djeluju prema njemu, i tako ono nestaje, kao što i oni koji ga imaju nestaju na Sudnjem danu, kada će stvorenja biti dovedena na polaganje računa.”
