Hapšenje generala Atifa Dudakovića je kap koja je prelila odavno punu čašu bošnjačkog strpljenja i traganja za jasnom nacionalnom vizijom. Bošnjacima se kroz povijest prijetilo i prijeti, nastojalo se i nastoji oduzeti pravo postojanja, a njihovu zemlju Bosnu podijeliti na temelju nekog povijesnog ili novog dogovora. Hapšenje generala Armije R BiH koja je branila i odbranila državu Bosnu i Hercegovinu je najgnusniji čin i pokušaj relativizacije odbrane, izjednačavanja agresora i branilaca, zločinaca i žrtve, istine i laži,…
Nakon neuspjelog agresorskog rata i višegodišnjeg prepuštanja Bosne i njenih branilaca na milost i nemilost zločincima i njihovim planovima i projektima za uništenje Bošnjaka i Bosne, došlo je vrijeme kompliciranog mira i nastavka odbrane države Bosne. Bošnjaci, kao većinski narod koji broji više od 50% stanovništva Bosne i Hercegovine je često najugroženiji narod u svojoj državi.
Zar treba spominjati nastojanja da se onemogući povratak prognanih i izbjeglih lica na njihova predratna ognjišta, permanentne napade na povratnike, onemogućavanje da participiraju u državnim organima na svim nivoima proporcionalno njihovom broju, osporavanje da svoj jezik zovu bosanskim, onemogućvanje potpisivanja ugovora IZ sa državom, itd.
Gotovo da nema polja javnog života u kojem Bošnjaci nisu izloženi pritiscima, uvjetovanjima, blokiranjima i jasnim iznošenjem namjera za rastakanje njihove jedine domovine Bosne i Hercegovine.
Sabor se ne bi koristio kao prilika da se traže krivci ili odgovorni za aktuleno stanje, niti bi se smjelo desiti da dođe do međusobnog optuživanja i spočitavanja jednih drugima u tom pravcu, već da se baš sva energija usmjeri u što kvalitetnije definiranje nacionalnih interesa.
Stanje u Bosni i Hercegovini se često nastoji predstaviti gorim nego što realno i jeste, a sve s ciljem jačanja općeg razočarenja i frustriranosti bošnjačkom politikom i njenim nedovoljno vidljivim rezultatima u jačanju države i zaštiti nacionalnih interesa, ali i zbog nekih drugih interesa u i izvan Bosne i Hercegovine. Bošnjaci na razne načine odgovaraju na ove pritiske i izazove. Neki već više izbornih ciklusa apstiniraju od izbora političkih predstavnika s izgovorom da su svi isti, drugi formiraju vlastite političke projekte nezadovoljni s onima u kojima se nalaze, a treći rade sve da napuste Bosnu i Hercegovinu tragajući za boljim komadom neba.
Imajući sve u vidu, a znajući da se ništa neće samo od sebe riješiti, vjerujemo da je kucnuo čas da se najistaknutiji Bošnjaci sastanu na Svebošnjačkom saboru i da donesu najvažnije dokumente svoje nacionalne opstojnosti.
Taj Sabor mora biti oslobođen stranačkih, dnevnopolitičkih, lokalnih i bilo kakvih parcijalnih interesa, već mora donijeti dokumente o nacionalnim interesima na najvišem nivou koji će biti prag ispod kojeg se ne može i ne smije ići.
Smatramo da taj Sabor trebaju sazvati, zajedno, reisu-l-ulema IZ u BiH i bošnjački član Predsjedništva BiH.
Smatramo da u Kolegij ili uže tijelo koje će pripremati dokumente za Sabor trebaju ući sljedeća lica: dvojica reisu-l-ulema (sadašnji i bivši), svi živi bošnjački članovi Predsjedništva BiH, svi rektori i dekani univerziteta i visokih škola u BiH, 10 vlasnika kompanija sa najvećim brojem zaposlenih, svi generali Armije RBiH, predsjednik Mešihata IZ iz Sandžaka, svi živi predsjednici BZK Preporod, VKBI, Kruga 99, svi bošnjački članovi akademija nauka i umjetnosti u BiH ili u svijetu,…
Ovaj krug ljudi bi se sastao više puta i pripremio Sabor. Ta priprema bi se ogledala u pripremi završnog dokumenta – “Bošnjački nacionalni program 2050”.
Završni dokument bi sadržavao bošnjačke interese: vjerske, političke – unutrašnje i vanjske, kulturne, odbrambeno-sigurnosne, obrazovne, ekonomske,…
A na Svebošnjačkom saboru bi učestvovali: sve muftije, predsjednici mešihata i gl. imami iz domovine i dijaspore, svi načelnici općina, svi od naroda izabrani bošnjački političari od nivoa kantona do državnog nivoa, svi univerzitetski profesori sa zvanjima doktora nauka iz domovine i dijaspore, svi vlasnici firmi iz domovine i dijaspore sa više od 100 zaposlenih, svi naučnici i dobitnici najviših međunarodnih priznanja iz oblasti od nacionalnog značaja, predstavnici nosilaca ratnih priznanja i svih boračkih udruženja, predstavnici udruženja na nacionalnom nivou, istaknuti Bošnjaci iz javnog života po odluci Kolegija.
Svjesno smo izostavili učešće stranačkih funkcionera, članova upravnih odbora, ministara, direktora i predsjednika raznih državnih institucija, od nivoa općine do države koje postavljaju političke partije, a sve s ciljem depolitizacije Sabora.
Biće mnogo onih kojima se neće svidjeti ni ideja jer će se smatrati nepotrebnom i neostvarivom. Biće i onih koji će imati drugačije viđenje oko sastava učesnika. Biće i onih koji će smatrati da se sve to treba na neki drugi način desiti.
Stoga, potpuno sam svjestan da ovaj prijedlog nije potpun i da mu se ne mogu naći zamjerke, ali ovoga puta bih iskoristio sjajnu izreku koju možemo iskoristiti u mnogim trenucima, pa evo i ovome:
Oni koji nešto žele i smatraju da trebaju uraditi – oni nađu načina, a oni koji ne žele i imaju razlog da nešto ne žele uraditi – oni nađu izgovore.
Pitanje je kojih imamo više i čiji su argumenti jači. Onih kojima je povrijeđena sujeta, interes, poremećen plan,… ili onih koji su svjesni aktuelnog trenutka za naciju i državu Bosnu i Hercegovinu.
Smatramo da Bošnjacima pod hitno treba jedinstvena i jasna nacionalna vizija oko koje bi se okupljali.
Svi!
Ali isto tako je potrebno poslati jasne poruke svima onima koji imaju neprijateljske aspiracije spram Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine.
Mora se poslati jasna poruka i prijateljima i neprijateljima:
Ili ćemo časno živjeti u porodici europskih naroda, sa svim onim pravima i obavezama koja ti narodi imaju ili ćemo dati svoje živote na tom putu.
Sabahuddin Sijamhodžić
Autor i inicijator je ratni oficir 505. Viteške bužimske brigade, trenutno je Imam u Švicarskoj.
