Nana Zeynep je kazala da je prije 21 godinu ostala udovica i da je u tom periodu u džamiji u rodnom selu Kasimlar, u sjevernom turskom gradu Zonguldaku, slušala vjersko predavanje nakon kojeg je kontaktirala nadležne i dala da joj se u bašti izgradi mezar u kojem će leći na vječni počinak.
Kako sama kaže, na taj nesvakidašnji postupak ponukalo je i razočarenje što je njenoj poslovima i obavezama okupiranoj djecitrebalo više od godinu dana da se pobrinu i da ocu postave nišane na mezar.
„Svake sedmice čistim svoj mezar i pazim ga kao i svoju kuću. U i oko njega čupam travu i korijenje. To je mezar u koji ću ja leći i zato je meni toliko važan. Svi mi ćemo iskusiti čas smrti, a ja sam sretna da sam već spremila sebi mezar na kojem fali samo datum smrti. I to sam već platila da mi se ukleše nakon dženaze“, kazala je Zeynep.
Neznajući o čemu se zapravo radi, brojni prolaznici zastaju u prolazu u upućuju molitve misleći da je neko tu i sahranjen.
„Mnogi se mole u prolazu kada vide moj mezar. Jedan mladić, kojem sam bila babica na porodu, vratio se u selo i kroz plač kritikovao majku što mu nije javila da sam preselila, ali se na kraju obradovao kada mu je ona objasnila o čemu se radi i došao da me vidi. Svi se iznenade kada me vide, a već su mi učili Fatihu na mezaru“, kazala je Zeynep.
Nadi Kaygusuz, sin nane Zeynep, kazao je da ga brojni prijateji i poznavaoci često zovu sa porukama sućuti zbog majčine smrti jer su vidjeli njen mezar, ali dodaje da je to bila njena želja koju nije osporavao.
