Michael Carpenter je jedan od najužih saradnika bivšeg američkog potpredsjednika Joea Bidena i njegov je vanjskopolitički savjetnik. Trenutno je ovaj iskusni američki diplomat viši direktor Penn Biden centra za diplomatiju i globalni angažman, a prije toga je bio zamjenik pomoćnika sekretara odbrane Sjedinjenih Američkih Država za Rusiju, Ukrajinu, zapadni Balkan i Euroaziju.
Za Al Jazeeru govori o ulozi SAD-a i Rusije u regiji te generalnoj sigurnosnoj situaciji u zemljama zapadnog Balkana.
- Demokrati u Vanjskopolitičkom odboru Senata SAD-a pozvali su Washington da posveti veću pažnju Srbiji kao važnoj zemlji regije, odobri veća sredstva za pomoć toj zemlji, zbog odbrane od ruskog utjecaja, kao i da visoki američki zvaničnici češće posjećuju Srbiju. Kako gledate na ruski utjecaj na zapadnom Balkanu, šta Rusi žele u ovoj regiji?
– Rusi su vrlo aktivni na zapadnom Balkanu, posebno u onim zemljama koje imaju historijske i kulturne veze s Rusijom – u Bosni i Hercegovini entitet Republika Srpska, Srbija, donedavno i Crna Gora. Crna Gora se uveliko oslobodila tog utjecaja, ali ne potpuno. U toj zemlji postoje još uvijek napori cyber prirode, kojim se Crna Gora želi destabilizirati. I u Makedoniji je donedavno vladajuća stranka imala dobre odnose s Rusijom. U svim tim zemljama su postojale kampanje koje su, između ostalog. uključivale dezinformacije kako bi se utjecalo na političke elite.
Slažem se s konstatacijom da je Srbija strateško mjesto. Ne činimo sebi uslugu kada dopuštamo uspostavljanje uskih veza između visokih ruskih zvaničnika i onih iz Srbije. Naši zvaničnici generalno ne posjećuju regiju tako često, a pogotovo ne kao ruski zvaničnici. Pritom mislim na visoke zvaničnike.
- Šta SAD, Evropska unija i NATO, općenito Zapad, mogu uraditi po pitanju tog utjecaja, da li čine dovoljno?
– Način da se suprotstavimo ruskom utjecaju je da budemo više ekonomski uključeni. NATO mora biti vidljivije prisutan. Ne mora to biti nužno NATO kao takav, smatram da bi SAD trebao biti vojno prisutniji u regiji. Kada sam bio u Pentagonu, organizirali smo veliki broj vojnih vježbi s vojskom Srbije. Mislim da je to bio pravi pristup, jednostavno uspostaviti saradnju čovjek s čovjekom, ili vojnik s vojnikom. Tako se može pokazati da imamo zajedničke interese i da možemo raditi zajedno. To će na duge staze stvoriti pozitivnu sliku SAD-a u regiji, posebno na mjestima kao što je Srbija, gdje ta slika nije uvijek pozitivna.
Ta nova slika bi na duge staze mogla stvoriti više prozapadnu orijentaciju. Neće se do desiti preko noći. Transparentnost je najbolji lijek za sve vrste negativnih utjecaja. Do mjere do koje uspijemo pokazati šta Rusija zapravo radi u zemljama regije, onda ćemo i mi uspjeti. To se, primjerice, već desilo u Crnoj Gori.
- Da li je uspostavljanje nove vojne baze u regiji, kao što se predlaže u izvještaju Atlantskog vijeća, opcija za SAD u tom pogledu?
– Ne mislim da je to mudra opcija. To je element izvještaja s kojim se ne slažem. Ne mislim da je uspostavljanje stalne vojne baze odgovor na problem. Mislim, kao što sam već spomenuo, da bi bilo dobro kada bi se zemlje regije češće uključivale u zajedničke vojne vježbe, gdje bi sudjelovale Srbija, Makedonija, Crna Gora… Nije to uvijek lako, jer te zemlje često ne žele zajedno sudjelovati u takvim aktivnostima, ali mislim da se na tom polju može nešto uraditi. Postoji nešto što se zove Balkanska medicinska radna grupa, a SAD je pomogao da se ona uspostavi. To nije kontroverzno, tu svi mogu sudjelovati.
Vratio bih se još kratko na ruski utjecaj i regionalno pomirenje. Dakle, što više budemo radili na privatnim investicijama (transport ili infrastruktura), pogotovo onima koje zbližavaju zemlje, to će se sve više prepoznavati zapadne norme. Na duge staze je to najbolji način da se te zemlje inoviraju. Vidite, u Srbiji postoji mit da su Rusi ogroman investitor u zemlji i da pružaju humanitarnu pomoć, ali to nije istina. Jedna mala Austrija puno više investira u Srbiju i pruža humanitarnu pomoć.
- U izvještaju demokrata se, također, navodi da je predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik sagovornik ruskog predsjednika Vladimira Putina u Bosni i Hercegovini te da će se, ‘da bi se krenulo naprijed, sve tri konstitutivne nacionalnosti zastupljene u bh. Predsjedništvu – Hrvati, Bošnjaci i Srbi – morati složiti oko bosanske aplikacije za NATO i provesti odgovarajuće reforme’. No, u Narodnoj skupštini RS-a usvojena je nedavno rezolucija o proglašenju vojne neutralnosti RS-a – taj bh. entitet će, po toj rezoluciji, slijediti politiku Srbije kada je u pitanju NATO. Šta raditi u slučaju kada jedan dio zemlje želi u NATO, a drugi ne?
– Republika Srpska efektivno koči proces pristupanja NATO-u. NATO na tom planu ne može puno učiniti. Mislim da treba napraviti onoliko progresa koliko je moguće u periodu do pristupanja, kada će se moći donijeti konačna odluka o članstvu. Primjerice, ja sam za to da se talinski uvjeti, koji nalažu da se perspektivna vojna imovina knjiži na državu kako bi se aktivirao MAP, prekriže. Mislim da je knjiženje te imovine stavilo lisice bh. vlastima u pogledu NATO integracija.
- Američki list Washington Post upozorio je na ozbiljnost formiranja paravojnih formacija u Bosni i Hercegovini koje dolaze iz Rusije, a vijest da su ‘humanitarci’ iz grupe Srbska čast posjetili Narodnu skupštinu RS-a nije se, kako je saopćeno, našla u dokumentima izvještaja u Washingtonu koje podnosi lobistička grupa Picard Kenz & Rowe u ime Vlade RS-a. Većina bh. građana je zabrinuta zbog ovih dešavanja, pogotovo povratnici u RS strahuju. Kako gledate na ovakve i slične organizacije u regiji?
– Mislim da je ovo grozan, zastrašujući razvoj događaja. Mislim da je to ekstremno opasno. Baš ta grupa, Srbska čast, pretpostavljam, kreirana je uz pomoć predsjednika Dodika. To je strašno. Njih treniraju Rusi u humanitarnom centru u Nišu. Sve je to kao bure baruta, koje može začas eksplodirati. Vrlo su visoke šanse da se ta paravojna formacija na neki način aktivira kako bi stvarala tenzije u regiji. Ovo je samo nastavak jedne ekstremno opasne politike entničkog nacionalizma koju vodi Dodik. Sve dok on bude vodio ovakvu politiku u RS-u, to će šanse za oružani sukob u regiji rasti. Dodik je potpuno pod kontrolom Moskve i traži dozvolu od Rusije za sve što radi. To je loše za cijelu Bosnu i Hercegovinu, a i za same građane RS-a, jer ih vodi u prošlost, a ne u budućnost.
- Američko vijeće za međunarodne odnose nedavno u godišnjem izvještaju Preventivni prioriteti izdvojilo 30 žarišta koja, po njihovoj procjeni, mogu prerasti u velike ratove u 2018. godini, a Balkan se u tom dokumentu spominje kao ‘niskoprioritetna prijetnja’. Međutim, mnogi političari i analitičari tvrde da regija nikada nije prestala biti ‘bure baruta’. Kako gledate na sigurnosnu situaciju u regiji?
– Mislim da se sigurnosna situacija popravila puno u zadnjih dekadu i po. Postoji još uvijek dosta slabosti i prijetnji, ali je urađeno mnogo. Mislim da se svi moramo složiti s tim. Rusija je, učestalijim intervencijama u regiji i politikom koju vodi, a koja je dizajnirana da izazove konflikte, doprinijela trenutnom stanju. Primjer je Makedonija. Postoje i neki drugi neriješeni sporovi, kao što je granični između Crne Gore i Kosova, koji stvaraju dodatni prostor za nacionalizam. Ipak, sada je stabilnost puno veća nego što je to bio slučaj 90-ih. To ne znači da regija nije još uvijek plodno tlo za konflikte.
- Dok jedni kažu da se Amerika sprema na diplomatsku ofanzivu u regiji, koju su neki nazvali ‘Nova oluja’, drugi smatraju da trenutna američka administracija predvođena Donaldom Trumpom ima drugih vanjskopolitičkih problema te da je Balkan u drugom planu. Šta je istina?
– Mislim da se trenutno ne pridaje dovoljno pažnje Balkanu u SAD-u. Ustvari, nikada se manje pažnje nije pridavalo Balkanu. Mislim da je jedan od razloga zašto je to tako, činjenica da se u State Departmentu još uvijek vrše neka pregrupiranja. Mislim da je sada u toku tranzicija. Brian Hoyt-Yee nije više zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD-a. Na to mjesto će doći nova osoba i to je dobra prilika da se SAD više uključi u događanja na Balkanu.
Mislim da bi bilo pametno kada bi SAD poslao specijalnog izaslanika na Balkan, upravo zbog te uključenosti koju sam spominjao. Mislim da je ova administracija zadnjih godinu dana ignorirala regiju, bar na visokom nivou, a možda ne na nekom srednjem.
- Spomenuli ste gospodina Hoyta-Yeea. U medijima se špekulira da SAD upravo njega šalje na Balkan. Ima li istine u tim navodima?
– Nisam više u vladi, tako da ne znam tačno šta su planovi za Hoyta. Mislim da je on sposoban diplomat. Mislim da je uradio dobar posao. Imao je nesporazume što se tiče nekih taktičkih stvari u proteklih nekoliko godina, ali to nije ništa ozbiljno.
- Kao zemlje koje također žele proširiti svoj utjecaj na Balkanu se spominju Kina i Turska. Kako to komentirate?
– Kina sigurno širi svoj utjecaj u regiji. Ona izvozi svoju vrstu kapitalizma. Mislim da je to jako opasno. Imate kineske kompanije koje dobijaju ugovore u zemljama regije za različite infrastrukturne projekte, kao što su, primjerice, autoceste. Primjer je Crna Gora. U normalnim okolnostima Kinezi dovode svoje radnike u regiju, što ne doprinosi ekonomskom rastu ili stvaranju poslova. Kvalitet toga što oni prave je obično puno lošiji od onog što nude zapadne kompanije. Takva im je reputacija. Kada bi ja bio regionalni vođa, bio bih oprezan kada su u pitanju kineske investicije.
Što se Turske tiče, ta zemlja ima utjecaj u nekim zemljama regije, ne u svim. Pritom mislim na Albaniju, Kosovo i, donekle, Bosnu i Hercegovinu. I turske kompanije bi trebale imati pravo učešća na konkursima, kao i druge. Ali, ponavljam, najvažnije je da ti konkursi budu što je više moguće kompetetivni i transparentni kada se radi o strateškim projektima.
