Ona je patila od nadutosti, bolova u donjem dijelu stomaka, zatvora i često je imala potrebu da mokri, ali je sve to pripisivala sindromu iritabilnog crijeva ili endometrioze, od čega je prije bolovala.
– Simptomi su bili isti, pa sam pomislila da je to sindrom iritabilnog crijeva. Počela sam jesti hranu bez glutena, ali nije bilo nikakvog poboljšanja. Nikad nisam ni pomislila da imam rak. Jednostavno ne mislite da se to vama može dogoditi.
Početkom 2014. godine, kad je pročitala taj post na Facebooku, simptomi su je mučili već tri mjeseca.
– Jedna prijateljica podijelila je objavu svoje prijateljice o svojim iskustvima s karcinomom i šta je sve prošla. Tu je bio popis simptoma i shvatila sam da ih sve imam. Pozvala sam ljekara i rekla da možda imam rak.
Ljekari su potvrdili da Laura ima cistu, ukonili je i poslali cistu na biopsiju. U desetom mjesecu 2014. godine pozvali su je u bolnicu.
– Mislila sam da idem samo na kontrolu, pa sam išla sama. Tada mi je rečeno da imam karcinom. Bila sam sama kada su mi rekli. Bilo je strašno. Ostala sam s jednom medicinskom sestrom, gušeći se u suzama satima. Čim sam izašla iz bolnice, nazvala sam supruga Marka i rekla mu loše vijesti. Nisam to mogla zadržati za sebe, morala sam nekome ispričati. Morala sam reći i sinu Harryju, ali on ima samo pet godina, tako da baš i ne zna šta znači rak jajnika.
Dvije sedmice kasnije Laura se sastala s hirurgom koji joj je ponudio da odstrane jedan jajnik ili da naprave potpunu histerektomiju, što bi značila da više neće moći imati djecu.
– Imala sam Harryja, ali sam željela još djece. Bilo je teško, ali odlučila sam se na potpunu histerektomiju. Nisam željela da se rak vrati. Nakon toga su mi ljekari rekli da sam napravila dobar izbor, jer je rak bio u takvoj fazi da bih na kraju svejedno trebala histerektomiju – prisjetila se.
Sada se bliži kraj kemoterapije i ljekari su uvjereni da će Laura biti dobro. Liječenje je bilo naporno, poslije svakog kruga bila je bolesna sedam dana. Također, izgubila je i kosu. Ona također želi da žene budu svjesne opasnosti raka jajnika.
– Mislim da žene nisu upoznate sa simptomima. Nema definitivne liste, neki su pomalo nejasni, a neki simptomi mogu značiti puno toga. Lako je odbaciti i ignorirati simptome, ali nije vrijedno rizika.
Rak jajnika smatra se “tihom bolešću” jer se simptomi u pravilu javljaju tek u uznapredovalom stadiju, kao posljedica pristunosti velike tumorske mase ili tekućine u trbušnoj šupljini.
Najčešći simptomi raka jajnika su: grčeviti bolovi u trbuhu koji traju dulje od 14 dana, osjećaj napuhivanja, pritisak u zdjelici, mučnina ili žgaravica. Mogu se javiti smetnje u pražnjenju crijeva (zatvor ili proljev) te povraćanje. Neke žene mogu osjetiti urinarne simptome poput nevoljnog istjecanja mokraće. Ginekološke smetnje, primjerice nepravilno vaginalno krvarenje ili bol tijekom spolnog odnosa javljaju se u manje od četvrtine oboljelih. Od generalnih simptoma mogu se javiti umor, gubitak apetita te neobjašnjivo smanjenje ili povećanje tjelesne težine.
Povećanje trbuha kod žena oboljelih od raka jajnika može biti posljedica veličine samog tumora ili nakupljanja tekućine u trbušnoj šupljini koja se naziva ascites.
