U Ministarstvu obrazovanja kažu da se nerijetko desi da škole ne prijavljuju ovakve slučajeve zbog svoje reputacije. Zbog toga roditelji sve više gube povjerenje da će se nešto preduzeti nakon napada na njihovu djecu.
Tokom 2015. godine, u Policiji Kosova je prijavljeno 567 incidenata koji su se desili u školama, ili u blizini škola širom Kosova.
Ubistava, srećom, nije bilo, ali je bilo tri pokušaja samoubistva. U 120 slučajeva, nanijete su lakše tjelesne povrijede, a u 14 teže. Zabilježeni su i slučajevi koji se tiču posedovanja vatrenog ili hladnog oružja, 56 takvih, dok se ostali prijavljeni slučajevi tiču krađe, podmetanja požara, seksualnog uznemiravanja, posjedovanja narkotičkih supstanci, i slično.
Iz Policije Kosova su rekli da je najviše slučajeva prijavljeno u Prištini, te dodaju da su incidenti češći u srednjim, nego u osnovnim školama. Kako ističu, najveći izazov je podizanje svijesti za prijavljivanje incidenata od samih učenika ili od osoblja škole.
Safet iz Prištine je jedan od onih koji nije prijavio slučaj napada na njegovog 13-godišnjeg sina, nakon što mu je grupa momaka ukrala sat i udarila ga.
Safet, iz razloga što ne vjeruje da će policija ili škola nešto konkretno poduzeti, odlučio je da sam stupi u kontakt sa vršnjakom njegovog sina koji ga je napao.
“Sačekali su mog sina ispred škole, odveli ga u ćošak, skinuli mu sat i zaprijetili, da će ga prebiti, ukoliko bilo kome prijavi slučaj, da će nam zapaliti kuću i ostale nebuloze. Kasnije sam saznao da mu je otac problematičan tip, mafijaš. Saznao sam njegov broj, zvao ga i pitao zašto je to uradio. Onda se izvinuo, a preko taksiste poslao sat koji je uzeo. Sat je totalno nebitna stvar, samo sam htio da ga vidim i pitam zašto je to uradio”, priča nam Safet.
U Ministarstvu za obrazovanje, nauku i tehnologiju kažu da su statistike o nasilju u školama zabrinjavajuće, te da su iz tog razloga poduzeti konkretni koraci kako bi se vršnjačko nasilje spriječilo. Stupanjem na snagu Protokola za spriječavanje nasilja u školama, uspostavljen je sistem, odnosno baza podataka, preko kojeg učenici mogu da prijave incidente, nasilje i slično.
Merita Jonuzi, koordinator za ljudska prava u Ministarstvu, navodi da se slučajevi ne prijavljuju u dovoljnoj mjeri:
“Dosadašnja istraživanja su pokazala da je nasilje obično najprisutnije među vršnjacima. Najčešće u školama sa izuzetno velikim brojem učenika, gdje nema dovoljno prostora. Protokol, koji je na snazi, predviđa zakonske i institucionalne odgovornosti svake institucije naspram nasilja u školi. Radi se o odgovornostima samih škola, Ministarstva za obrazovanje, Policije, pravosuđa, sudskog savijeta i drugih”, navodi Jonuzi, te dodaje:
“U skladu sa Protokolom, izrađena je baza podataka koja je integrisana u sistemu menadžiranja informacija iz škola. Postoji posebni modul gdje se redovno mogu prijavljivati slučajevi, incidenti, nasilje. Međutim, još uvijek postoji potreba da se taj program više promoviše.”
Sociološkinja Maria Berišaj Sylejmani smatra da nepravda i frustracija učenika mogu dovesti do nasilja, te poručuje da škole trebaju da postanu mjesto za dijalog i povjerenje, kako bi učenici otvorenije mogli da govore o svojim problemima i kako bi se identifikovali uzroci nasilja u školama.
“Mladi u današnje vrijeme dosta su homofobični, dosta su rasistički nastrojeni, imaju veoma nizak nivo tolerancije. To sve se onda manifestuje nasiljem prema svojim vršnjacima u školi”, kaže Berishaj Sylejmani.
Dodaje da su statistike alarmantne i da društvo mora ozbiljnije da se bavi ovim problemom, a to je prevencijom i pronalaženjem uzroka kod samih učenika, u školi, porodici, ali i u samom društvu. Uzroci su višebrojni.
“Razlog može biti karakter učenika, ali i način života. Puno ne favorizujemo dijalog i toleranciju, tako da se cijela situacija odražava u društvu na načinu kako se učenici i ljudi ponašaju jedni prema drugima. To je opšti problem u društvu, a ne samo kada pričamo o nasilju”, zaključuje Maria Berishaj Sylejmani.
