Odlaze zbog ekonomske, ali i političke nestabilnosti. Najviše ljudi odselilo je iz Sanskog Mosta, Bijeljine, Zvornika, Drvara, Odžaka i Livna. Ali, vlasti ne čine skoro ništa kako bi zaustavile ovaj trend.
Dvadeset godina poslije rata pitanje održivog povratka u Bosni i Hercegovini još je aktuelno. Zbog sve teže ekonomske i političke situacije mnogi masovno napuštaju zemlju, navodi se u prilogu FTV-a.
“Sad više nije u pitanju povratak, sad je problem odlaska ljudi”, kazala je Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH. Uz Doboj, Zvornik je zabilježio najbolje rezultate povratka. Naime, u ovaj grad vratilo se blizu 25.000 protjeranih stanovnika. Međutim, sad stanovnici ponovno napuštaju svoja ognjišta.
“U posljednje vrijeme mislim da niko ne zna stvarnu statistiku, preko noći vidite da samo nestaju porodice”, kazao je Hasan Grebić iz Udruženja za održiv povratak u Zvorniku. Prema podacima Unije, samo s područja opštine Zvornik otišlo je više od 8.000 ljudi, iz Brčkog isto. Višegrad je nekada imao 20.000 stanovnika, danas ima oko 5 – 6 hiljada. Uz povratnike, gradove sada napuštaju i stanovnici koji tokom proteklog rata nisu bili protjerani. Sanski Most je do sada napustilo 2300 porodica, Drvar 1000, a Odžak blizu 600. Kako bi probudili uspavane vlasti, iz Unije su organizovali konferenciju simboličnog naziva “Gradovi koji nestaju”.
“Mi do današnjeg dana nemamo strategiju, nemamo instrumente kako ljudima omogućiti da ostanu”, kazala je Zukić. I dok se čeka da se vlast probudi, Bijeljinu je već napustilo blizu 2000 porodica, Bihać 1400, a Miliće više od 500.
Slovenija je u pet godina izdala blizu 6.000 radnih dozvola za građane BiH, Njemačka u prošloj godini više od 800. Ipak, ljudi u Evropu više odlaze ilegalnim kanalima, za što četveročlana porodica plati i do 7000 KM. Entazem Karić, povratnik u Doboj, koji je godinama radio u Hrvatskoj, kaže da bi otišao i on, ali nema novca za put.
“Ima nekih 10 godina kako sam se vratio, posla nema. Radim na dnevnice” , kazao je za FTV Karić. “U mome selu, kad sam ja išao u školu, bilo je po 2 razreda u jednoj generaciji, a sada u cijeloj školi u pet generacija ima 13 učenika”, kazo je Ivo Lumina, predsjednik udruženja “Lipa” Odžak i dodao da vjeruje da bi se nekom boljom organizacijom života u Odžaku ovaj trend mogao bar smanjiti. Situacija ni u drugim školama u BiH nije bolja, što je potvrdila i direktorica jedne osnovne škole u Bihaću, Amra Ćehajić.
“Nakon rata, samo u našoj školi imali smo oko 120 maturanata, danas ih je svega 20. Od početka ove školske godine pa do kraja polugodišta otišlo nam je sedam učenika, a imamo najave da će do kraja godine još nekoliko njih odseliti u inostranstvo”, konstatuje Ćehajić.
Slična je situacija i u drugim gradovima u BiH.
