Bez hrane, bespomoćne i po velikoj hladnoći izdržale su sedam dana i osam noći, a od smrti kojoj su gledale u oči spasili su ih lovci iz obližnjeg sela Drago, Rade i Krešo Ćavar. Kasnije su i Draženki i Šimi amputirane noge, ali su zahvaljujući medicinskim pomagalima i velikom entuzijazmu danas uspješne supruge i majke.
Žive u dalekoj Kanadi, a na mjesto koje im je promijenilo život, kasnije su došle samo jednom. Prije tri godine otišle su tamo u pratnji svojih spasilaca. O njima je i kanadska televizija kasnije snimila dokumentarni film. Pokušale su na razne načine izbaviti se i krenuti dalje, ali nije išlo. Snijeg i led činili su svoje, u dubini provalije nije bilo slamke spasa. Otac od kojeg su krenule pješice iz Bogodola, mislio je da su stigle majci u Mostar, majka je mislila da nitko po takvom snijegu ne izlazi iz kuće. Telefona nije bilo, veze nisu bile kao danas. U jami je bilo oko – 27 stupnjeva Celzijusa.
Na kraju je humanost pobijedila strahove, pa su Drago, Rade i Krešo u pratnji jedne od žena iz sela ponovo došli do sestara. Jedan od njih nadvirio se iznad jame i vidio djevojčice koje trebaju pomoć. Zatražio je uže, u akciju su se uključila i ostala dvojica, pa su uz veliki napor na kraju uspjeli. Sestre su malo kasnije završile u jednoj od kuća u obližnjem selu. Tamo su dobile novu odjeću, hranu i tople napitke.
Tijekom liječenja u Beogradu upoznale su najveće ljubavi svog života. Šima je upoznala Milu koji je dolazio majci u posjetu i dogodila se ljubav na prvi pogled, a Draženka je upoznala Gojka koji je imao tešku saobraćajnu nesreću nakon koje su i njemu amputirane obje noge. Šima se 1990. godine preselila u Kanadu, a 3 godine kasnije i Draženka. Danas su uspješne poslovne žene. Šima radi kao računovođa i profesionalni je ronilac, a Draženka je završila fakultet informatike i radi u vrlo uglednoj kompanija te istovremeno predaje u školi.
Šima se dugo zadržala u šok sobi tijekom liječenja u Beogradu, a kasnije su i jednoj i drugoj amputirane noge uz suglasnost roditelja. Oporavak je trajao oko devet mjeseci. Sestre su se na kraju s protezama vratile u Mostar. Nastavile su školovanje, sugrađani su bili solidarni i pomogli izgradnju kuće u naselju Rudnik. Šima se udala i s mužem otputovala još 1990., a Draženka tri godine poslije, bježeći od rata u Mostaru, prenosi Express.
