Cijelu jesen u kosovskom Pparlamentu na djelu je suzavac demokracija. Na neobičan način izražavajući neslaganje s vladajućom politikom – bacanjem suzavca ili korištenjem takozvanog biber-spreja – zastupnici oporbe opstruiraju rad Skupštine Kosova. Ključni im je zahtjev upućen premijeru Isi Mustafi i njegovom uredu povlačenje potpisa s Briselskog sporazuma s Beogradom, kojim se omogućava stvaranje zajednice srpskih opština na sjeveru Kosova. Drugi zahtjev odnosi se na demarkaciju granice s Crnom Gorom.
Scenarij je uglavnom isti i viđen nekoliko puta – na samom početku skupštinskog zasjedanja, čak i kad su na njemu strani veleposlanici i drugi predstavnici međunarodne zajednice, netko iz klupa u kojima sjede oporbeni zastupnici baci suzavac, sjednica se prekida i nastavlja u alternativnim prostorijama.
U međuvremenu, policija uhićuje članove oporbenog Pokreta Samoopredjeljenje, Alijanse za budućnost Kosova i Inicijative za Kosovo, koji se ne slažu s politikom vladajućih. Prema posljednjim podacima, u kućnom ili jednomjesečnom pritvoru je 13 zastupnika, a protiv četvero njih podignute su i optužnice zbog blokade rada Parlamenta, odnosno zbog upotrebe oružja ili opasnih materija i ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, kako su kvalificirana ta djela.
Opozicija neće odustati
“Gas-maske” su tako postale dio parlamentarne demokracije na Kosovu. No, iz redova tamošnje oporbe ne namjeravaju odustati od svojih metoda gerilske borbe. Visar Ymeri, predsjednik Pokreta Samoopredjeljenje, za Al Jazeeru priznaje kako “suzavac nije normalno sredstvo, niti oporba želi da to bude normalno”, ali i objašnjava zašto tako postupaju.
“Ako nam nameću nenormalni politički i društveni život, koji je, povrh svega, i opasan, to je naša reakcija. Vlada koja ne pita za mišljenje ni oporbu ni narod, koja politički kontrolira sve pravosudne institucije, uključujući i Ustavni sud, ne ostavlja prostor za druge načine djelovanja. Prisilila nas je da na taj način prosvjedujemo u Parlamentu”, kaže Ymeri.
Prema njegovu mišljenju, stvaranje ZSO-a je, zapravo, “stvaranje paradržavnog entiteta za Srbe na Kosovu”. Sporno mu je i ime tog “entiteta”, jer se “u srpskoj verziji sporazuma navodi naziv ‘zajednica srpskih opština’, dok se to na albanskom naziva ‘asocijacijom općina sa srpskom većinom'”.
“Taj paradržavni entitet stvara teren za srpske enklave na Kosovu i gradi nepremostivi zid kada je riječ o integraciji zajednice. Srbi će u tom entitetu steći slična prava koja ima Republika Srpska u Bosni i Hercegovini. To je neprihvatljivo čak i kobno za Kosovo. Dati nacionalnim manjinama pravo veta u politici vlade moglo bi uništiti svaku mogućnost za razvoj”, smatra.
Još tvrdi da stvaranje ZSO-a “ne donosi nikakvu korist Kosovu, čak ni kosovskim Srbima. Korist bi imao samo Beograd, koji sada preko Republike Srpske kontrolira Bosnu, a preko ZSO-a planira kontrolirati Kosovo”.
“Inzistiranje Beograda na izravnoj kontroli teritorija na kojoj živi srpska manjina pokazuje da u Srbiji dominira ekspanzionistička politika, a da politička klasa reciklira suradnike Slobodana Miloševića”, tvrdi Ymeri.
Vladajući: Opozicija nasilno želi na vlast
U takvom viđenju situacije s njim se ne slažu zastupnici vladajućih stranaka, koji smatraju da se iza njihovog djelovanja krije nešto drugo. Konkretno, nasilno rušenje vlasti. Prema mišljenju Melihate Termkolli, zastupnice Demokratskog saveza Kosova (LDK), kojem je na čelu premijer Isa Mustafa, ZSO nije pravi razlog opstrukcije rada parlamenta. Tvrdi da je “većina oporbe glasala za cjelokupni proces i za sva dokumenta koja se odnose na formiranje ‘asocijacije opština sa srpskom većinom'”, kao i da im je “to pitanje samo izgovor posredstvom kojeg žele ostvariti druge ciljeve”.
Objašnjava i spekulacije prema kojima oporba svojim aktivnostima, zapravo, želi nasilno preuzeti vlast. “Mnogi postupci oporbe potvrđuju takvu konstataciju. Ipak, to se ne može ostvariti, niti prihvatiti. Bez obzira na teškoće. Kosovo je izgradilo demokratski sustav rada i života, na osnovu kojih se na vlast može doći samo izborima”, napominje Termkolli.
Ne slaže se ni s upozorenjima iz oporbe da se stvaranjem ZSO-a “ponavlja situacija poput one u Bosni i Hercegovini, premda sporazum sadrži neke zajedničke elemente”. “Ipak, kod svih postoji opravdan strah da bi proces u budućnosti mogao dovesti Kosovo u istu situaciju u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina”, ukazuje.
Optužbe vladajućih da oporba nasilno želi na vlast čelnik Samoopredjeljenja Ymeri odbacuje, upozoravajući kako su “nedokazane”.
“Možemo cinično odgovoriti da druga strana pokušava zadržati vlast silom. Imamo jasna očekivanja i dali smo Vladi tri alternative. Ako ispune naše zahtjeve, odmah ćemo se povući i vratiti u normalu. I tokom prethodnih prosvjeda Vlada nas je optuživala da želimo vlast. Međutim, kada su bili prisiljeni odazvati se zahtjevima prosvjednika, vidjeli su da vlast nije bio naš glavni cilj. Znamo da se vlast može osvojiti jedino izborima, samo na demokratski i institucionalni način”, odgovara Ymeri.
Navodi i kako je Vlada odluke o potpisivanju spornog sporazuma “donijela u tajnosti, bez znanja Skupštine i oporbe”, te insistira da taj akt “ne treba biti ratificiran u Parlamentu, čime u potpunosti isključuje oporbu”. “Ne možemo prihvatiti da budemo isključeni, niti aroganciju većine, jer je riječ o važnom pitanju za našu budućnost”, poručuje.
Prijedlog za izlazak iz krize
Zanimljivo je da i u redovima Samoopredjeljenja ima onih koji se ne slažu s nasiljem, bilo ono i bacanje suzavca, kao metodom političke borbe i rješavanja nesuglasica. Već mjesecima zastupnik tog pokreta Ilir Deda poziva na politički dijalog oporbe i vlasti kako bi se izašlo iz krize koja potresa Kosovo.
Zajedno s Vjosom Osmani, zastupnicom vladajućeg LDK-a, Deda je formulirao plan u pet točaka za izlazak iz krize. Ponudili su ga svim parlamentarnim strankama na potpis. U tim nastojanjima je, kaže, dobio i potporu Europskog parlamenta. Javno se i pozitivno očitovalo i britansko Veleposlanstvo u Prištini. A i od njemačkih diplomata stigla je potpora takvoj inicijativi, doduše još ne javna.
Predloženim sporazumom, koji može poslužiti kao početna točka za politički dijalog, zahtijeva se formiranje parlamentarnog odbora predvođenog oporbom, uz sudjelovanje civilnog društva i stručnjaka, koji bi preispitao razgraničenje s Crnom Gorom.
Traže i kompletiranje Ustavnog suda izborom dvoje sudaca, nakon čega bi ta institucija provjerila ustavnost osnivanja ZSO-a. Ako Ustavni sud ne bi riješio tu dilemu, predlažu obraćanje takozvanoj Venecijanskoj komisiji, koju smatraju institucijom s najvećim kredibilitetom, da odgovori na pitanje je li osnivanje ZSO-a u skladu s principima Vijeća Europe o ljudskim pravima, općim nediskriminatorskim principima i principima lokalne samouprave. Za sve traže i pokroviteljstvo predsjednice Atifete Jahjaga, smatrajući je “faktorom političkog jedinstva”.
Odgovor još nisu dobili. A nema ni odgovora na pitanje kad će se okončati politička kriza na Kosovu?
