Historija je majka mudrosti i najbolja učiteljica života. Historija pomaže da saznamo prošlost, na osnovu nje shvatimo sadašnjost i predvidimo budućnost. Najmaštovitiji ljudski radovi su inspirisani na osnovu događaja iz prošlosti. Takva historija, kao nauka, a ne kao politika, daje najbolji odgovor na pitanje uloge i značaja Barak Obame, prvog crnog američkog predsjednika. Historija će ocjeniti domen Obamine nade, očekivanja, entuzijazma. Ono što ja pamtim od Obame jesu dva njegova govora.
Pvi je evropski govor u Pragu aprila 2009. godine kada je svijetu ponudio nadu za razoružanje. „Mi moramo ignorisati glasove onih koji nam kažu da se svijet ne može promijeniti”. Drugi govor je bio 4. juna 2009. godine kada se obratio muslimanskom svijetu u Egiptu. Tada je kazao nešto što niti jedan svjetski politički lider do tada nije kazao. „Bosna je mrlja na savjesti čovječanstva“.
Obama se nije sastao ni sa jednim bosanskohercegovačkim političkim liderom. Ali ova njegova historijska rečenica je zapravo američka i svijetska potvrda bitnosti bosanskohercegovačke zemlje koja je rodila Ideju Bosne i bosanski duh u kojima nesmetano egzistira pluralno kulturno, etničko i duhovno društvo. Ova Obamina rečenica je potvrda priznanja da se Bosna i Hercegovina nalazi na pravom mjestu, na susretištu svijetova i civilizacija u nesigurnom vremenu i teškom državnom i društvenom putu. Obama je potvrdio da je Bosna i Hercegovina najvažnija država na Balkanu, ključna za stabilnost regije, Evrope, svijeta, historijski bitan faktor svih budućih geopolitičkih konfiguracija.
Obamina misao „Bosna je mrlja na savjesti čovječanstva“ jasno pokuzuje nedjeljivost, neosvojivost Bosne i Hercegovine, njenu punu suverenost, teritorijalni integritet i politički subjektivitet, jer zapravo od nje takve sve počinje u jugoističnoj Evropi. Ljudi se ocjenjuju prema svome odnosu prema Bosni i Hercegovini. Zbog svoje ideje i svoga duha, zbog upornog čuvanja i njegovanja drugog i drugačijeg, zbog priznavanja, prihvatanja, poštovanja drugog i drugačijeg kao modusa pojedinačne egzistencije, zapravo Bosna i Hercegovina je jedina velika u ovom djelu svijeta, jedina slobodna. Toliko velika i žilava da oni koji je ruše kad tad se počnu stidjeti, postaju poraženi, izolirani, uništeni, sankcionisani. Zato ne postoje tri istine o Bosni i Hercegovini. Postoji samo jedna, bosanskohercegovačka istina. Zbog te jedne, jedinstvene istine, Bosna i Hercegovina se saznaje na svome izvoru iz svoje ideje i svoga duha, a ne podmetnutim podvalama, lažima, kvazi teorijama, zavjerama. Ideja Bosne i bosanski duh štite čovjeka od države i njenog aparata. Bosna i Hercegovina ima osjećaj te zaštite čovjeka. Samo taj osječaj je privremeno prekinut u Dejtonu.
Obamine antologijske riječi o Bosni i Hercegovini jesu priznanje ali i neshvaćena poruka, neshvaćena kako od svijetskih, tako i od domačih elita. Potpaljena Obamina nada koja je Bosnu i Hercegovinu pretvorila u trajni simbol etičke i moralne savijesti čovječanstva nije skupila bosanskohercegovačku mudrost. A to je Obama čekao. A ta mudrost je tako jednostavna. Istina, pravda kultura sjećanja, pomirenje, Ideja Bosne i bosanski duh.
U toj istini i pravdi tražimo nastavak procesa protiv Republike Srbije, ne u ime osvete, već u ime bolje zajedničke bosanskohercegovačke budućnosti. Presudom koju je 26.2.2007. izrekao Internacionalni sud pravde, vrhovni pravni organ Ujedinjenih nacija, entitet Republika srpska (njene institucije policija i vojska) proglašena je krivom za genocid, što omogućava primjenu norme o zabrani genocida uvedene u pravnu praksu nakon genocida nad Jevrejima, a koja ne samo da zabranjuje i kažnjava taj najveći zločin, nego zabranjuje i kažnjava i priznavanje posljedica genocida, a entitet Republika srpska je posljedica genocida. Ova odluka Internacionalni sud pravde je pravno imperativna za sve članice UN i stoga zahtijeva zabranu priznavanja entiteta Republike srpske, a ne samo kažnjavanje njenih lidera kao individualnih krivaca. Nakon navedene Presude krive su institucije entieta Republike srpske, a ne samo njeni lideri.
Za mene i mnoge istraživače i aktiviste ljudskih prava i sloboda Obamine antologijska rečenica da je Bosna mrlja na savjesti čovječanstva se najbolje realizuje kroz nastavak sudskog procesa protiv Republike Srbije.
U Americi bez Obame i u Bosni i Hercegovini u kojoj se još mudrost nije skupila na jednom mjestu, pa samim tim istina i pravda je još na gubitku, ove riječi ostaju samo riječi, bez akcije. Ali i te riječi su dovoljan simbol za opomenu bosanskohercegovačkim mudracima, opomenu na kojoj jedino može funkcionisati čovjek i civilizacija. Bez Obame kao predsjednika Amerike, ova njegova zaista velika rečenica može biti izgubljena ukoliko se bosanskohercegovačka mudrost ne skupi na jednom mjesti i nađe put ka istini i pravid, ne u ime osvete, već u ime povratka Ideje Bosne i bosanskog duha svome izvoru.
„Yes we can“!
